Većina spomenika antifašističkoj borbi koje ćete na ovom mjestu vidjeti podignuta je šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog vijeka. Mjesta sjećanja, u međuvremenu su postala mjesta zaborava. Spomenici su sagrađeni na lokacijama značajnih istorijskih bitaka iz Drugog svjetskog rata ili na mjestima velikih stradavanja civila i partizana od okupatorske ruke i ruke domaćih izdajnika. Svi su redom djela tada vrsnih domaćih kipara i arhitekata, poput Dušana Džamonje, Vojina Bakića, Bogdana Bogdanovića, Ivana Sabolića, Svetislava Ličine, Vojina Stojića, Vanje Radauša, Gradimira Medakovića, Miodraga Živkovića, Jovana Grabulovskog, Janeza Lenassija, Petra Krstića, Vuke Bombardellija, Boška Kućanskog ili Marka Mušiča.
„Spomenici: kraj jedne ere“, projekt belgijskog umjetnika, Jana Kempenaersa, inače saradnika Kraljevske akademije u Gentu, zainteresovao je zapadni svijet te je Belgijanac s ovim fotografijama posjetio brojne svjetske galerije. „Zapadnjake“, baš kao i autora, najviše je impresionirala apstraktnost jugoslavenskih spomenika, njihov futuristički izgled i umjetnički kvalitet netipična za socrealizam kakav je tih godina harao Istočnom Evropom.
Govoreći o viđenom jedan holandski arhitekta tvrdi da spomenici više izgledaju kao muzejske skulpture na otvorenom, nego uobičajeni ratni spomenici prepuni patetike. „Jedva da je iko izvan bivše Jugoslavije svjestan postojanja ovih spomenika, a u toj zemlji danas niko ne želi znati da su oni tamo“, piše on.
Fotografije su nastajale u periodu od 2006. do 2009. godine, a Kempenaersu je u putovanjima od Ilirske Bistrice u Sloveniji do makedonskog Kruševa društvo pravio njegov zagrebački prijatelj Zlatko Wurzberg. Kažu kako su neke spomenike jedva uspjeli pronaći, iako su ih imali ucrtane na karti. O dobrom dijelu spomenika koje je Kempenaers izabrao danas na internetu, nevjerovatno, ali istinito, nećete pronaći gotovo nikakve informacije. Belgijanca je pomalo šokirala spoznaja kada je pripremajući projekt na neke fotografisane radove naišao u Enciklopediji umjetnosti, stoga mu nije bilo najjasnije kako je neko spreman rušiti takva remekdjela. Iako kaže da zna kako je simbolika vremena koje spomenici ocrtavaju danas davna prošlost, poručuje kako i dalje imaju jak simbol – borbu protiv fašizma.
(Frontal)
