Riječi su ovo akademskog slikara Predraga Marjanovića iz Prijedora koji je na nedavno završenom šestom Bijenalu crteža Republike Srbije, u organizaciji Istorijskog arhiva Pančevo, osvojio diplomu za umjetnički doprinos crtežu.
Na konkurs za ovaj bijenale pristigla su 232 rada 136 autora, a žiri, u čijem su sastavu bili Svetlana Mladenov, Sava Stepanov, Vesna Marković, Nada Denić i Milan Jakšić, odabrao je radove 59 autora. Marjanoviću je pripala jedna od šest ravnopravnih diploma.
– Sve se danas radi preko interneta i na taj način je omogućeno da svako bude dizajner i crtač – primjećuje Marjanović kome je ovo druga nagrada na posljednja dva bijenala u Srbiji.
Nagrade su, kaže, uvijek ugodne za onoga ko ih dobije.
– Međutim, meni se sviđa ono što je mudri Krleža rekao jednom svom kolegi povodom nagrada: "Fino što te primjećuju, ali gledaj da to što prije zaboraviš". Sa tim se apsolutno slažem – kazao je Marjanović.
Smatra da se ne treba zanositi priznanjima i nagradama, nego predano raditi u kontinuitetu.
– Mnogi na osnovu nekih nagrada sami sebi počnu govoriti "vi" i očigledno se radi o neznanju. Ja sam sebi zadao još kao mladi umjetnik da se često javljam na razna bijenala i da tako pravim neku samokontrolu – ističe Marjanović.
Prisjeća se da je ranije u regionu bilo organizovano mnogo više bijenala, trijenala i međunarodnih izložbi.
– Postojala su bijenala u Rijeci, Ljubljani, Zagrebu, Trijenale u Somboru. Na mnogima sam učestvovao, tako da kao velika blagodat dođe i to što se Muzej Kozare opredijelio da napravi bijenale, koji je trenutno možda jedini u okruženju bijenale radova na papiru – naglašava Marjanović.
Primjećuje da u eri digitalizacije prvo stradaju kafane, u kojima su umjetnici mogli mnogo da nauče.
– Sada toga više nema, svi su otuđeni i gledaju u svoje telefone, niko ni sa kim ne priča i to mi je jako krivo jer su tako umrle prave kafane – priča Marjanović.
Dodaje da se mora ponovo uvažavati estetika, emocija i etika da bi se vratile prave vrijednosti.
Iako je zvanično u penziji, kaže da ima radno vrijeme svaki dan.
– Smiješno mi je da me pitaju za inspiraciju. Radim svakodnevno, a tek kad nešto proizvedem, onda sam pravim trijažu i propuštam ono što mislim da je vrijedno i da može ići dalje. Za nove samostalne izložbe uvijek imam planove jer ne mogu da prihvatim da ću nešto organizovati, a da kasnije ne stignem da predstavim sve što sam zamislio. Najveći sam kritičar sam sebi – kaže Marjanović.
Izvor: glassrpske
