Telebak kaže da Srbi danas, kao nikad ranije, govore i pišu „nikoliko“ i za ovakvo stanje u jeziku oštro kritikuje, prije svih, kolege profesore, potom medije, koji su napustili novinarski stil i prihvatili birokratski.
„Srpski jezik istjeran je iz srpskih škola još prije 30 godina. U školama se ne uči. Istina, nešto malo se uči u osnovnim školama, a u srednjim nikako. U srednjim školama jezik se uči kao književnost. Počeli smo da potcjenjujemo i svoj jezik, i svoj govor i sebe kroz to. Nikada više ljudi nije javno govorilo i pisalo. I narod je počeo da `frazira`“, naveo je Telebak, koji je i autor popularnog TV serijala „Govorimo srpski“.
Govoreći o uticaju medija i novinarskog funkcionalnog stila na jezik, Telebak kaže da ono što novinari danas rade nikako nije novinarski stil.
„Novinarski stil je postojao prije 30-40 godina kada su televizija i radio bili uzor i škola pravog jezika, kada su mediji pisali jasnim i kratkim rečenicama, poznatim riječima… Ono što danas novinari upotrebljavaju nije jezik medija, već politički jezik, birokratski, administrativni, odnosno antijezik, koji nikako ne bi mogao da postoji da ga ne podržavaju novinari, odnosno mediji“, rekao je Telebak, koji je sinoć pred brojnom publikom u Narodnoj biblioteci „Filip Višnjić“ u Bijeljini, besjedio o srpskom jeziku, na jednostavan i duhovit način.
On kaže da svi koji rade u medijima moraju biti posvećeni jeziku.
„Ovo kako se sada govori, uprkos prisustvu lektora, predstavlja katastrofu. Oni nemaju pojma o akcentima i akcentologiji“, kaže Telebak.
Telebak je ukazao i da je nepotrebno u jezik nasilno, vještački, rogobatno „ugoniti“ nešto što ne može da primi, jer jezik nikada nije trpio nasilje.
Prema njegovim riječima, ima nebrojeno primjera gdje je nemoguće stvoriti žensku imenicu, a da se ona uklapa u modele tvorbe u srpskom jeziku, da to bude prirodno.
Rodna perspektiva jezika nije rodna nego polna, kaže Telebak, a u jeziku gdje god je to moguće i postoji uz imenicu muškog roda i imenica ženskog roda
„Nipošto nisam protiv ravnopravnosti polova, ali sada se pod tom nekakvom rodnom ravnopravnošću želi pošto-poto u jezik ugurati da bude obavezno i muški i ženski lik te imenice. U tome se ne ogleda ravnopravnost, a i nema nikakve potrebe za tim. Pitam te borkinje i druge što ne vrate svoje diplome na kojima piše diplomirani inženjer, diplomirani pravnik, ako nisu saglasne sa tim“, rekao je Telebak.
On kaže da je svjestan da jezik ne vole da uče ni oni koji moraju, te je za narod još prije 30 godina počeo govoriti i pisati na jednostavan i duhovit način, da bi svima bilo zanimljivo, ali, istovremeno poučno, praktično i primjenjivo.
Istaknuti lingvista napominje da je njegov cilj, prije svega, bio da razbije predsrasude da je „gramatika drvena motika“, jer to nikako nije tačno – gramatika može biti zanimljiva ako joj se pristupa na isti takav način.
On kaže i da se u posljednjih 20 godina na „bojnom polju“ kada je riječ o jeziku osjeća poprilično usamljeno, te da nema ni podršku institucija, niti pojedinaca.
Telebak je napomenuo da je posljednja reforma srpskog jezika upravo Vukova reforma, ali da su Srbi, zarad zajedničkog jezika, bratstva jedinstva, zajedničke države i sličnog, preko srpskohrvatstog, hrvatskosrpskog jedva došli do srpskog jezika, dok su Hrvati preko srpskog vrlo brzo došli do hrvatskog.
On smatra da je jedino rješenje da se srpski jezik vrati u srpske škole, da se uči, voli i zna, te da bude osnov za izučavanje drugih jezika.
„Prvo treba naučiti svoj jezik, pa na osnovama sličnosti i različitosti izučavati i druge. Bez jezika nema naroda, i treba ga čuvati i njegovati, sistematski i organizovano, putem lektorskih službi edukovati ljude koji javno govore. Štogod se bude dešavalo sa jezikom desiće se i sa narodom“, poručuje Telebak.
Izvor: srna
