1970. godine u ovom mjestu uspostavljen je muzej Marka Miljanova koji, osim njegove rodne kuće, u spomeničkom kompleksu sadrži i ostatke ilirskog grada Meteona i crkvu svetog Nikole.
(Lična nošnja Marka Miljanova – Muzej Medun)
Stalna postavka Muzeja Marka Miljanova sastoji se iz tri dijela: istorijski, književno-istorijski, koji prezentuju najznačajnije momente iz života crnogorskog vojskovođe, državnika i književnika, i etnografski koji posjetiocima predočava neke od sadržaja namještaja, nošnje, nakita, oružja, te upotrebnih predmeta domaćinstva.
– Marko Miljanov rođen je u gornjem Medunu. I kući u kojoj je sada muzej živio je nakon bitke na Fundinu da sve do smrti 1901. godine. Za vrijeme dok je živio u toj kući napisao je sva svoja djela – priča Vesko Milović, mještanin Meduna, iz plemena Kuči.
Marko Miljanov Popović 1856. stupa u vojnu službu Crne Gore. Knjaz Nikola Petrović proizveo ga je u čin vojvode. Godine 1874. izabran je u Crnogorski senat. Proslavio se pobjedom protiv turske vojske u bici na Fundini 1876. Bio je prvi gradonačelnik Podgorice.
Tek u starosti naučio je da piše, ali izdao je nekoliko književnih djela u kojima je zapisao, kako je sam rekao – „ono što bi bilo grijeh zaboraviti“ o svom slavnom plemenu. Svaka knjiga koju je napisao predstavlja svojevrsni moralni priručnik. I danas, u ova teška vremena za Crnu Goru, njegovi i potomci njegovih saplemenika nose se upravo primjerima čojstva i junaštva o kojima je pisao vojvoda.
– Mi smo poveli jednu najljepšu bitku koju pamti Crna Gora. Mi nismo krenuli jataganima, ni sabljama, ni puškama protiv ovog bezumnog zakona, već sa ikonama, molitvom i pjesmom – kaže Veselin Živković, takođe iz plemena Kuči.
Vojvoda Marko Miljanov, po narodnosti Srbin i po zavičaju Brđanin i Crnogorac, počiva na tvrđavi u Medunu, ispod dva spomenika, jednog koji mu je podigla supruga Stefa i drugog koji su podigli njegovi saplemenici nakon njene smrti.
„Kao Kuč mrem prilično srećan, a kao Srbin nesrećan i nezadovoljan.“
Preminuo je u Herceg Novom, “smešten u jednu mirnu kuću na kraju grada.
Dan uoči svoje smrti , 1901. godine, Marko je zapisao:
„… na amanet vi moja Stefa i moja čast. Zbogom! Ne mogu više!“
Marko Miljanov je umro od raka kada je imao 68 godina.
Njegovo čojstvo i junaštvo danas su nastavili njegovi sugrađani i potomci koji su stali u odbranu svetinja u Crnoj Gori. Naime, više od 1.000 hrabrih Kuča je 13. januara pješačilo 16 kilometara kako bi došli na sabranje u Podgoricu, odakle su krenuli u litiju za odbranu srpskih svetinja.
Izvor: rtrs/in4s.net
