Nele Karajlić, odnosno Nenad Janković, večeras će, poslije 20 godina, nastupati pred beogradskom publikom, na 16. po redu Beer festu i time najavljuje veliki povratak u muziku i novi album.
Govoreći o doživljaju muzike ranijih generacija i današnjih, kaže da su nekada mladi muziku prihvatali gotovo s religioznog aspekta i s ozbiljnim respektom, dok je ona danas uglavnom "background" za klince. Oni, kaže, imaju svoj impuls, gledaju na život na svoj način, i mnogo im je teže zbog nekih stvari, ali je važno da je taj emotivni korpus koji imaju u duši vezan za muziku.
"Muzika je vječna, ona će preživjeti sve, i branitelje", naglašava Nele.
Komentarišući to što su Bajagi, na zahtjev branitelja, otkazali nastup u Karlovcu na Danima piva, a i to što se, zatim Udruženje 7. gardijske brigade Puma pobunilo i protiv njegovog nastupa Špancirfestu u Varaždinu, Nele primjećuje "jednu malu kontradiktornost u zahtjevima" ratnih veterana Hrvatske.
"Ona leži s činjenicom da su oni duboko uvjereni da su dobili rat. Ako je neko dobio rat, onda nema potrebe da nešto zabranjuje. Ili oni nisu dobili rat, ili on još uvijek traje u njihovim glavama. Bajaga… Meni je najsmješnije što je izabrana jedna od, u političkom smislu, najbenignijih osoba koja hoda ovim prostorima… Da je u pitanju Bora (Čorba) ili da sam u pitanju ja, ja bih možda čak i branitelje razumio. Ali ono što je meni važno, jeste da se u mom gradu takva budalaština ne može dogoditi. Zato ja živim u Beogradu, a ne u Karlovcu ili Varaždinu, ili u nekom drugom gradu u kom nekih pet ljudi može da odluči šta ću ja da slušam i šta ću ja da pjevam", naveo je Nele Karajlić.
Na podsjećanje na situaciju iz 1985. godine, kad je na koncertu Zabranjenog pušenja u Rijeci viknuo "Crk'o maršal", kaže da su onda prošli mnogo gore od Bajage, "ako mu je to za utjehu".
"Interesantno je da su oba slučaja bila u Hrvatskoj – i Bajaga i "crk'o maršal", i to je neki signal da to što se zove sloboda možda tamo, ipak, ne stanuje. Možda je bolje bilo da su ostali u nekoj drugoj formi, od ove u kojoj su sada. Jer najtragičnije od svega jeste to da meni može neko da kontroliše koga ću ja da slušam, a koga ne. Otuda kad su me pitali poslije rata – zašto si otišao u Beograd, imao sam uvijek isti odgovor: ovdje ne postoji neko ko će reći "ovdje ne može da svira Dino Merlin",da se pomisli ideja da neko može nešto da zabrani", kaže Nele.
On podsjeća da je prvi koncert koji je Zabranjeno pušenje održalo poslije "maršala" bio u Beogradu u "Pioniru", iako su mnogi nakon te izjave otkazivani, širom Jugoslavije. Navodi da je tadašnji direktor Pionira sjedio dva sata pod pritiskom policijskih inspektora, ali je odbio da otkaže koncert, jer nije postojao sudski proces, a da su mu pet minuta poslije toga, ti isti inspektori tražili kartu. Smatra da bi isto to i neki branitelji uradili za Bajagin koncert, da nije otkazan, da bi slušali, kako uz smjeh sarkastično dodaje, "tog velikosrpskog četničkog vojvodu".
Branitelji imaju svoj politički koncept, neko ko je pobjednik nema potrebe da vodi rat, pobjedio je, šah mat, očigledno da nije šah mat, nego da još to nešto traje, da u glavama i na terenu još stvari nisu čiste, dodaje.
"Drugi problem je u tome što je državna institucija, neko ko to radi, pristao na taj pritisak", ističe.
Kaže da je to već pitanje slobode. "A sloboda se teško osvaja… U zemlji u kojoj je Bajaga blokiran, i ja od 1985., još uvijek traje ta borba".
Izvor: N1
