Minimaks je za javnost uvijek bio vrcav, duhovit, spreman za viceve na sopstveni i tuđ račun, a privatno, govorio je da je dosadan.
Svojom najvećom vrlinom smatrao je to što je bio običan, normalan čovjek o čijem intimnom životu bi mogla da se napiše knjiga, a o profesionalnom jedna stranica.
A na njoj bi pisalo da je bio pjesnik i aforističar, da je objavio sedam knjiga, koje se nalaze u našim i stranim antologijama i da je dobio više nagrada među kojima je i prestižna nagrada Radoje Domanović za satiru 1995.
Sarađivao sa časopisima Jež, Ilustrovana politika, Politika.
Minimum govora, maksimum muzike, osnovni je koncept koji mu je obezbijedio popularnost u emisijama Minimaks, Tup-tup, Od glave do pete, Nedeljno popodne, Minimaksovizija, Maksovizija.
U njima su gostovali zajedno političari, umjetnici, estradne ličnosti, što je bila novina za ono vrijeme.
Za svakog gosta se temeljno i detaljno pripremao koristeći svoju obimnu novinarsku dokumentaciju. Mnoge pjevačke zvijezde postale su baš to jer ih je Minimaks otkrivao i medijski promovisao.
Njegove radio emisije i pored velike popularnosti, ukidane su bez mnogo objašnjenja. Ali je do danas ostalo i pamti se ono čuveno njegovo "Dragi moji i drage moje", i "Ćao, nema više".
Izvor: RTS
