Rođen je u selu Dalj, naselju na obali Dunava koje je tada pripadalo Austrougarskoj monarhiji, a danas Hrvatskoj.
Sa svojom sestrom bliznakinjom bio je najstarije od sedmoro djece. Njegova tri brata u ranom djetinjstvu su preminula od tuberkuloze, a i sam je bio krhkog zdravlja.
Upravo se zbog lošeg zdravlja školovao kod kuće, gdje su mu nastavu držali otac, privatni nastavnici, rođaci i prijatelji porodice, među kojima je bilo i priznatih filozofa, pronalazača i pjesnika.
Srednju školu je završio i Osijeku 1896. godine, a iste godine je otišao u Beč, gdje je započeo studije na građevinskom fakultetu Tehnološkog univerziteta.
Nakon veoma uspješno završenih studija, odlužio je vojni rok i nakon toga odlazi na dodatno školovanje iz oblasti građevine, gdje je istraživao beton i napisao teorijsku procjenu tog materijala.
Sa 25 godina branio je svoju doktorsku tezu, koja je nosila naziv “Teorija pritiska na krive”. Primjenom ove teorije omogućeno je da se veoma precizno ocijene osobine krivih oblika pod stalnim pritiskom.
Srpska kraljevska akademija izdala je Milankovićevo najznačajnije djelo – zbirku naučnih radova, na kojima je radio cijeli život, pod nazivom “Kanon osunčavanja Zemlje i njegova primjena na problem ledenog doba”.
Postao je i dopisni član Srpske akademij nauka i umjetnosti, a uskoro i redovni član, a bio je član i mnogih drugih značajnih naučnih društava kako u zemlji, tako i u inostranstvu.
Frontal
