Apaz Ilijev, kojemu je rusko izdanje Ginisove knjige rekorda priznalo status najstarijeg u Rusiji, rodio se 1. marta 1896. godine u istom selu Guli u kojem je i umro.
Cijeli je život proveo u tom selu i bio traktorista u kolhozu, osim 14 godina koliko je bio u izgnanstvu od 1944. kada je Staljin, zbog saradnje s Nijemcima u Drugom svjetskom ratu, preselio u Sibir i pustopoljine Kazahstana kavkaske narode Inguše, Čečene i Čerkeze. Ilijev nije išao u školu.
Ali, preživio je dva svjetska rata, revoluciju i građanski rat u Rusiji, pa nadživio i carsku i komunističku Rusiju, odnosno SSSR. Njegov recept za dug život bio je – rad, umjerena prehrana i san. Govorio je da treba odspavati najmanje 11 sati u komadu. Konzumirao je puno voća i povrća, mliječne proizvode, pogotovo svježe mlijeko i jogurt, a od mesa samo najsvježije od netom zaklanih životinja.
Nije mu naudilo ni to što se ženio dva puta. Oba je puta ostao udovac, a iza sebe je ostavio osmero (neki izvori navode 13) djece, 35 unuka i 34 praunuka te, kako pišu ruski mediji, “nekoliko prapraunuka”.
Osim toga, nikada nije pušio niti pio, a životni savjet bio mu je bio – nikome ne zavidjeti i cijeniti druge ljude. Ilijev je bio najstariji Rus “tek” nepuna četiri mjeseca. U januaru je umrla Nanu Šaova, 128-godišnja Kabardinka takođe s Kavkaza, koja se cijeli život hranila samo voćem i povrćem iz svog vrta i nikad nije jela meso.
Izvor: jutarnji.hr
