Kao primjer Ristić navodi čuvenu "misao" Svetog Save I Srpskog, koji je u pismu episkopu Irineju iznio stanovište kako je "Istok mislio da smo mi Zapad, a Zapad da smo Istok.. A Srbi su sudbinom predodređeni da budu Istok na Zapadu i Zapad na Istoku i priznaju samo nebeski Jerusalim iznad sebe, a na zemlji nikoga." Kako Ristić ističe ukoliko bi se neko zainteresovao za ovu misao shvatio bi da ne postoji nikakvo pismo Svetog Save I Srpskog episkopu Irineju i da nauka može da potvrdi da nije postojao nijedan svetitelj savremenik među srpsim arhijerejima koji je nosio ime Irinej. Traganjem bismo, kako kaže, došli do saznanja da je tu "misao" izmislio publicista Milan D. Miletić koji ju je objavio u svojoj knjizi. Ipak, i pored saznanja da je izmišljena mnogi će u prigodnim situacijama nastaviti da navode ovu svetiteljevu "misao".
Kao primjer iz bliže istorije Ristić je naveo mit iz 2000. godine kada je izmišljen jedan od elemenata navodnih proročanstava čuvene braće Tarabića iz Kremana. Zarad postizanja uspjeha Vojislava Koštunice na jugoslovenskim predsjedničkim izborima u septembru navedene godine Dušan Kovačević i Branislav Lečić smislilu su jedno novo proročanstvo koje je glasilo:” Srbija će trista čuda pretrpjeti, ali će zatim doći čovjek iz naroda koji u svom prezimenu nosi ime sela odakle je.” Da li zbog tog proročanstva ili uslijed nerealne podrške građana, no Vojislav Koštunica je tada pobijedio i postao novi predsjednik SR Jugoslavije.
Ristić je zaključio da su mitovi karakteristični za sve narode, kulture i epohe i da je vremenom vjerovanje u mitove od stava da u njih nikako ne bi trebalo sumnjati došlo do toga da je neophodno uspostaviti jasnu distinkciju između konkretne istorijske I mitske stvarnosti.
Frontal
