Tamara Rikanović (23) iz Broca kod Bijeljine, najbolji je student završne godine Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu na odseku za fitomedicinu i zaštitu životne sredine, vlasnik je jedinog seoskog muzeja sa više od 250 eksponata, a za vrijeme berbe i žetve, vozač traktora i kombajna na imanju svojih roditelja Radiše i Gordane koji obrađuju više od 80 hektara zemlje… U Brocu, selu vrijednih domaćina, o ovoj porodici pričaju s poštovanjem, a za Tamaru kažu "da ju je Bog stvorio za sve!"
– Možda je to zbog potkovica koje imam u svom muzeju, koje po narodnom vjerovanju donose sreću – kaže veselo Tamara. – Još od osnovne škole prikupljam stare predmete koji su nekada korišćeni u domaćinstvu, a sve je počelo, kada sam na tavanu stare kuće pronašla prabakin razboj za tkanje. Kasnije sam našla drvenu kolijevku i sanduk u kome su nekada seoske djevojke čuvale djevojačku spremu za udaju. Moja baka Stana mi je objasnila, i upoznala me sa svakim predmetom koji sam pronalazila, šta je u nekom periodu značio za jednu porodicu. Iznenadilo me to, da je u neka stara vremena i pegla na žar bila statusni simbol, i da nije svako domaćinstvo moglo sebi da priušti takav luksuz… Odjeća se peglala za slavu, vašar, za svadbu – objasnila mi je baka.
Tamara je stare predmete pronalazila po napuštenim kućama,kojih je nažalost, i u Brocu sve više, puno predmeta je dobila od komšija, rođaka, prijatelja.
– Roditelji su me podržali i za tu namjenu su oslobodili jednu prostoriju u pomoćnoj zgradi, a u potragu za starinama su se uključili i sestra Dijana i brat Živojin. Posebno sam ponosna na prvu verziju šivaće mašine, i staru harmoniku koja je izrađena u Rusiji prije više od 120 godina. Stručnjaci su joj utvrdili godište, a meni nedostaje njeno putešestvije, kako i s kim je stigla iz daleke Rusije…
U Tamarinoj zbirci se nalaze sve novčanice koje su korišćene na ovim prostorima unazad stotinak godina, tu su drveni plug, pegla na žar, ručni mlinovi za kafu, fenjeri, drvene naćve za pripremanje hljeba, stare preslice…
– Želja mi je da kompletiram stari, originalni razboj sa svim onim što je bilo neophodno za češljanje, ispredanje vune, i tkanje šarenih ćilima koji su ukrašavali seoske kuće, okrečene u bijelo… I da sjednem za razboj, pa da mi baka Stana pokaže kako da izatkam, bilo šta, samo da doživim i tu čaroliju – kaže Tamara.
Oranje i stari Rimljani
Katastrofalne poplave iz 2014. godine nisu zaobišle ni Tamarin muzej. Uništeno je dosta vrijednih eksponata, ali ova marljiva djevojka, kad god joj vrijeme dozvoli, obnavlja i dopunjava svoju vrijednu zbirku.
– Moja gimnazijska ljubav je arheologija i izučavanje prošlosti Semberije, ali me životni put odveo na drugu stranu, u zanimljivi svijet fitomedicine, i eto, nekoliko godina živim dvostruki život – sa starinama i sa biljkama – kaže Tamara, i dodaje da očekuje dok ore bročanska polja, izore ponešto od starih Rimljana koji su naseljavali ove prostore…
Izvor: Novosti.rs
