Najveći broj tužbi, njih 24, TI BiH je podnio protiv javnih organa
zbog nedostavljanja kopija ugovora o djelu koji su zaključivani tokom 2012. i
2013., a koje je TI BiH zahtijevao zbog učestale prakse institucija da
zaobilaze transparentnost pri zapošljavanju upravo kroz zaključivanje ugovora o djelu.
Među institucijama koje je TI BiH tužio za nedostavljanje ugovora o djelu su, između ostalih: SIPA, Uprava za indirektno oporezivanje,
Centralna banka BiH, Republička uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove
RS, pojedina entitetska i kantonalna ministarstva, te jedinice lokalne
samouprave. Simptomatično je da su u svim ovim slučajevima institucije bez provođenja
testa javnog interesa zaključile da ne mogu da dostave kopije ugovora o djelu
zbog toga što bi tim postupkom prekršili Zakon o zaštiti ličnih podataka. Od 24
upravna spora, sudovi su riješili 10 sporova, od kojih je TI BIH dobio 9
sporova. Samo jedan spor je izgubljen, ali je u tom slučaju u toku postupak po
zahtjevu za vanredno preispitivanje sudske odluke. Preostalih 14 postupaka još
uvijek su u toku.
Jedan od najskorijih sporova koje je TI BiH dobio odnosi sa ne Grad
Banjaluka, koji je dostavio ugovore, ali je odbio dostaviti imena i prezimena
lica sa kojima su ugovori zaključivani, uz obrazoloženje da „dostavljanje imena
i prezimena lica koja su zaključila ugovor o djelu predstavlja kršenje Zakona o
zaštiti ličnih podataka te da je dostavljanje imena i prezimena lica koja su
zaključila te ugovore nebitno, u odnosu na informaciju koliko je ugovora o
djelu zaključeno i koliko je budžetskih sredstava izdvojeno“. TI BIH je u tužbi
ukazao da Grad ima selektivan pristup u navodnoj zaštiti ličnih podataka, jer
štiti samo podatke lica koja sa gradom zaključuju ugovore o djelu, dok na
primjer na svojoj zvaničnoj web stranici objavljuje imena i prezimena brojnih
lica koja apliciraju za određene dozvole i konkurišu na javnim pozivima, gdje
se ponekad čak objavljuju i imena roditelja ovih lica. U tužbi je ukazano i na
to da Grad zaključuje ugovore i troši sredstva u ime građana, zbog čega postoji
opravdan javni inters da se ovi podaci dostave. Presudom Okružnog suda u
Banjaluci usvojena je tužba TI BIH, a rješenje Grada je poništeno. Sud je u
presudi zaključio da se „dostavljanjem traženih podataka vrši uvid u
transparentnost rada javnih organa i u konkretnom slučaju visinu izdvojenih
budžetskih sredstava za realizaciju ugovora o djelu, te da ime i prezime nekog
lica ne predstavlja lični podataka već društvenu i zakonsku identifikaciju
nekog fizičkog lica.“
S jedne strane, broj tužbi koje je TI BiH dobio protiv javnih
institucija zbog kršenja Zakona o slobodi pristupa informacijama ukazuje na
stvaranje pozitivnih tendencija u sudskoj praksi, ali s druge strane to i dalje
pokazuje netransparentnost institucija, njihovo uporno zanemarivanje zakonskih
odredbi, a na kraju i nemar prema javnim sredstvima, jer svaki spor koji
institucija izgubi ide na teret poreskih obveznika. TI BiH smatra da su
zabilježeni pozitivni primjeri iz sudske prakse izuzetno značajni jer afirmišu
pravo na pristup informacija podučavajući javne organe o značaju javnosti
njihovog rada.
Izvor: Frontal
