Iako je osuđen na četiri mjeseca
zatvora, političar Hazim Vikalo ne samo da nije odslužio kaznu već je dobio i uvjerenje
o nekažnjavanju. To su mu omogućili predsjednici Federacije Bosne i Hercegovine
(FBiH) Borjana Krišto i Živko Budimir, tako što su dali Vikalu pomilovanje od
zatvorske kazne, a potom ga i izbrisali iz kaznene evidencije.
Potpisnik drugog akta milosti za
Vikala, Budimir, prekršio je Zakon o pomilovanju FBiH u kojem stoji da jedna
osoba ne može biti više puta pomilovana za isto krivično djelo. Međutim, ovaj zakon
ne predviđa kazne za njegove prekršioce.
Prema
podacima objavljenim u Službenim novinama FBiH, u periodu od maja 2011. do
aprila 2013. godine od Budimira je pomilovanje zatražila 521 pravosnažno osuđena osoba. Njih 195 je pomilovanje i dobilo.
Ukazi o pomilovanjima koje je donosio Budimir
došli su u žižu javnosti krajem aprila, kada je uhapšen po nalogu Tužilaštva
BiH. Iz pritvora je pušten nakon mjesec dana, a ni do danas nije podignuta
optužnica.
Novinari Centra za istraživačko
novinarstvo (CIN) iz Sarajeva su otkrili da je Budimir tokom svog mandata
pomilovao najmanje tri osobe za djela za koja su već bile pomilovane. U dva
slučaja se radilo o brisanju iz kaznene evidencije, kako bi osobe mogle dobiti uvjerenje
o nekažnjavanju, a treća je umjesto zatvorske dobila uvjetnu kaznu.
Predsjednik Federacije nije želio
razgovarati sa novinarima CIN-a.
Tužilaštvo navodi da je Budimir znao
da je dvostruko pomilovanje za isto djelo protuzakonito i da ga je na to
upozorila Komisija za pomilovanje.
Sudija Suda BiH Branko Perić kaže da
je „dva puta vršiti pomilovanje potpuno apsurdno“ te da brisanje presude ne bi
trebalo biti obuhvaćeno pomilovanjem.
Pomilovanje u vrijeme sudskog
postupka
Vikalo je pravosnažno osuđen 2006.
godine jer je osam godina ranije kao predsjednik Vlade Tuzlanskog kantona naložio
da se od firme AB Behapol iz Sarajeva kupi 140 tona boje za krečenje, iako nije
postojala potreba za tim proizvodom.
Izvršenje sudske presude izbjegavao je
na više načina. Mijenjao je adresu prebivališta, a time i mjesnu nadležnost
suda odgovornog za njegovo slanje u zatvor. Vodio je pravnu bitku na Ustavnom
sudu BiH, žaleći se na pravično suđenje. Pošto u tome nije uspio, u novembru 2008.
godine je od Suda zatražio da ostane na slobodi, jer radi „na poslu koji je od
državnog interesa“.
U molbi je naveo da je zaposlen u agenciji
za konsalting Omega 2000 Gračanica i da je većina njegovih aktivnosti vezana za
firmu Witnet iz Tuzle, čiji je i osnivač. Naveo je da ove firme rade na izgradnji
informacionog sistema Federalnog zavoda za zapošljavanje.
CIN doznaje da je samo Witnet bio
angažiran na ovom poslu, ali tri godine ranije. Zapravo, u vrijeme kada je
Vikalo tražio odgodu kazne, državno tužilaštvo je vodilo istragu protiv
Witneta, zbog sumnje da su Zavodu umjesto licenciranih softvera isporučili piratske
kopije.
„Mi smo prevareni“, kaže direktor Zavoda Kenan
Rešo.
Ipak, Sud je uvažio molbu Vikala i odobrio
mu tromjesečnu odgodu odlaska u zatvor. Na slobodi je dočekao ukaz o
pomilovanju predsjednice FBiH Krišto kojim ga je u decembru 2009. godine oslobodila
odlaska u zatvor.
Dvije godine kasnije državni sud je
utvrdio da je Witnet oštetio Zavod za oko 370.000 KM, no Vikalo je ugasio firmu
u toku sudskog postupka. Osim firmi, novčana kazna od 36.500 KM je izrečena i Fahrudinu
Gološu, direktoru Witneta.
U septembru 2011. godine Vikalo je
pokrenuo postupak za drugo pomilovanje u kojem je tražio da se iz krivične
evidencije izbriše njegova presuda iz 2006. godine. U molbi za pomilovanje je
naveo da je osnovao firmu Witsoft u Tuzli,
ali da mu probleme u poslovanju stvara presuda. Firma je registrirana u aprilu
2008. godine.
"Na iole ozbiljnijim tenderima
traže se mnogobrojne potvrde i uvjerenja, od kojih kao firma i direktor ne
ispunjavam samo jednu – uvjerenje o nekažnjavanju", navodi Vikalo u molbi.
On je naveo da je već pomilovan od izdržavanja zatvorske kazne.
Akt o brisanju presude protiv Vikala predsjednik
Budimir je potpisao početkom aprila 2012. godine.
S čistim dosjeom Vikalo je u oktobru
prošle godine izašao na izbore kao kandidat Stranke demokratske akcije za
načelnika Općine Gračanica. Za njega su glasale 11.732 osobe, što ga je skoro
dovelo do načelničke fotelje.
O pomilovanjima Vikalo nije želio
razgovarati sa novinarima CIN-a.
Sud protiv pomilovanja
Delimustafića
Postupak za pomilovanje započinje
podnošenjem molbe Komisiji za pomilovanje Federalnog ministarstva pravde. Ona potom
traži mišljenja suda pred kojim je podnosilac zahtjeva osuđen te zatvora u
kojem se osuđenik eventualno nalazi. Na kraju, Komisija sva mišljenja,
uključujući i svoje, dostavlja predsjedniku Federacije koji ima ovlasti da
potpiše pomilovanje ili da ga odbije. Pri tome nije dužan da se rukovodi
mišljenjima Komisije i pravosudnih institucija.
Bivši ministar Policije Bosne i Hercegovine
Alija Delimustafić je dva puta uspješno prošao ovu proceduru. Prvi put je u
julu 2005. godine pomilovan od dijela zatvorske kazne, a drugi put – prije tri
mjeseca – odobreno mu je brisanje presude iz krivične evidencije.
Komisija je imala informaciju o
ranijem pomilovanju Delimustafića, na što ih je upozorila sutkinja Kantonalnog
suda Sarajevo Dalida Burzić. Ona je bila protiv pomilovanja.
U ranijem razgovoru za CIN Burzić je objasnila
da sudije, uglavnom, daju negativno mišljenje u vezi sa pomilovanjem, jer su u
presudama već uvažili olakšavajuće okolnosti na koje se pozivaju podnosioci
molbi: poput obiteljskog, zdravstvenog ili materijalnog stanja.
Delimustafić je u molbi za brisanje
presude naveo da radi u preduzeću A-MONIQUE Sarajevo i da posao od njega zahtijeva
predstavljanje firme u inostranstvu. Zbog ranije osude nije mogao dobiti
uvjerenje o nekažnjavanju, što mu je otežavalo dobijanje putne vize. On je,
također, naveo da obezbjeđuje egzistenciju za stotine uposlenika te da je
njegovo pomilovanje "potencijalni interes svih uposlenih".
U razgovoru za CIN Delimustafić, ipak,
kaže da ne radi za ovu firmu, već da joj samo iznajmljuje svoj poslovni
prostor. „Umjesto kirije daju mi platu“, kaže Delimustafić i dodaje da mu je to
potrebno radi zdravstvenog osiguranja. Kaže da se liječi u BiH i Sloveniji.
Delimustafić je 2003. godine osuđen na
četiri godine zatvora zbog organizacije otmice Kasema Bjelavca 1996. godine u
Minhenu. Prema navodima iz presude, Bjelavac je suprug njegove bivše ljubavnice
Enise Turković, a ovo je bio pokušaj da ih Delimustafić razdvoji. Dobio je
četiri godine zatvora, a odslužio je oko tri godine.
U aprilu 2005. godine uputio je prvu
molbu za pomilovanje. U toj molbi pozvao se na loše zdravlje zbog kojeg neprestano
mora biti pod kontrolom liječnika, navodeći da mu je potrebna tuđa njega i
konstantna pratnja, kao i da mu je psihičko stanje delikatno i zabrinjavajuće.
Krajem jula 2005. godine tadašnji predsjednik FBiH Niko Lozančić ga je
oslobodio neizdržanog dijela kazne.
Pomilovanje sudske službenice
Budimir je po drugi put pomilovao za
isto djelo i Irenu Obradović, bivšu blagajnicu Općinskog suda u Čapljini. Ona
je 2007. godine osuđena na godinu dana i tri mjeseca zatvorske kazne. U zatvoru
nije provela ni dana.
U presudi je navedeno da je kao službenica Suda
od 1999. do augusta 2004. godine prisvojila nešto manje od 29.000 KM koje su
uplaćivale stranke u postupcima ili je novac bio namijenjen za isplatu
vještacima.
U dopisu sa Suda u Čapljini je navedeno
da Obradović u zatvor nije otišla zbog odlaganja izvršenja kazne, a razlog je
bio njezino psihofizičko liječenje. Predsjednica FBiH Krišto pomilovala ju je u
junu 2010. godine, smanjivši joj zatvorsku kaznu za šest mjeseci.
Na slobodi ju je dočekalo i drugo
pomilovanje koje je uslijedilo dvije godine poslije. U maju 2012. godine Budimir
joj je zamijenio zatvorsku kaznu za uvjetnu osudu, s periodom kušnje u trajanju
od tri godine.
Za oba pomilovanja Općinski sud u
Mostaru, na kojem je vođen sudski postupak, dao je pozitivno mišljenje. Sudija
Tarik Mahmutagić je u odluci naveo da je Irena uz molbu dostavila i mišljenje
ljekara specijaliste da joj je potrebno liječenje, da je majka dvoje djece i da
nije zaposlena. Isti razlozi su joj uvaženi kao olakšavajuće okolnosti prilikom
izricanja presude.
Tužilaštvo sumnjiči Budimira da se
prilikom donošenja odluka nije rukovodio Zakonom i Ustavom, već je pomilovanja
donosio zbog vlastitog interesa, korupcije, urgencija i molbi svojih suradnika,
ratnih drugova, stranačkih kolega, koalicijskih partnera te da mu je bio cilj
da on ili neko drugi stekne protupravnu imovinsku korist.
Pod istragom Tužilaštva BiH su, uz
predsjednika Budimira, i: njegov savjetnik Petar Barišić, Saud Kulosman i
predsjednik Komisije za pomilovanje FBiH Hidajet Halilović. U Ministarstvu
pravde FBiH ne žele razgovarati o ovoj temi.
Većina optužbi se odnosi na navodno namještanje
pomilovanja i one uglavnom počivaju na prisluškivanim razgovorima između Budimirovih
saradnika i osoba koje su povezane sa pomilovanim. Optužba za dvostruka
pomilovanja zasnovana je isključivo na dokumentima.
Spisak osoba koje je pomilovao predsjednik Federacije BiH Živko Budimir.
(Cin.ba/Frontal)
