Obruč samrtnog proljeća steže se oko Republike Srpske.
Nastavljaju sa pritiskom ofucani „gospodari svijeta“ preko svojih igrača u Federaciji BiH, ali i u susjednoj državi. Ovi posljednji, novopečeni nosioci vlasti, traže da se i u RS-u, kao i u drugim državama u regionu, pokrenu policijsko pravosudne mašine protiv zločina i korupcije uz jednu „sitnicu“: U regionu postoje stvarne države, a Republika Srpska je daleko od toga. Ili bolje rečeno, ona je država u onoj mjeri koliko joj je do sada Milorad Dodik to izdejstvovao.
Na ovakvu izjavu čitav kor pametnjakovića uzvraća kako jedan čovjek nije i ne može biti država, i kako bi, Dodikovim odlaskom, RS i dalje postojala. U principu, to je točno. Ali u konkretnom slučaju nije. Svi to znaju. Planetarni policajci koji žele da unište RS kao i druga srpska područja koja su već ozbiljno načeli otimanjem Kosova i Metohije, shvaćaju da im je Dodik jedina prava prepreka. Jer tkogod da dođe na vlast nakon Dodika (ličnost, stranka), a bit će postavljene samo marionete „Velikog brata“,neće ni prstom maknuti da sačuva, obrani sadašnji dostignuti stepen državnosti Republike Srpske.
Naravno, Dodik, iako je dosta nevolja naslijedio, a i mnogo toga se u njegovo ime lošeg činilo, ipak snosi komandnu odgovornost za teško ekonomsko i socijalno stanje u RS-u, a o čemu smo u više navrata pisali. Povrh svega, svojim preemotivnim,neracionalnim nastupima, okrenuo je protiv sebe neke medije, dio intelektualne javnosti i sadašnji vladajući vrh u Srbiji. Pored toga, ne računajući opoziciju, ima protiv sebe dio vlade kao i dio vlastite stranke čiji istaknuti pojedinci, a uz podršku svojih pravih gospodara, jedva čekaju da se dokopaju njegove fotelje.
Jedno je sigurno. Dodiku se neće dozvoliti da se prezentira na predsjedničkim izborima 2014. Najvjerojatnije će ga se u to „prijateljski ubijediti“ prijeteći mu kojekakvim sudskim procesima tipa Sanader. A možda će ga, oprobanim pritiscima „narančaste revolucije“ natjerati da i prije siđe sa vlasti.
Ali poenta nije u tome. Drugi narodi (Hrvati, Albanci, Bošnjaci i ini) zdušno brane svoje istaknute pojedince značajne za očuvanje njihovog nacionalnog identiteta, pa bili oni anđeli ili đavoli. Srpske elite, u svom značajnom dijelu, proizišle iz mentalnog genocida izvršenog nad Srbima posljednjih decenija, se takvih kadrova rješavaju „kao s poslom“, ponosne na svoju autodestruktivnost, a najčešće „za šaku dolara“ i za ponuđene marionetske fotelje.
Kabinet dopredsjednika Republike Srpske, gospodina Emila Vlajkija
