Osim poznatih
političkih figura, koji po funkciji, imaju bilateralne susrete sa svjetskim
moćnicima, Bosna i Hercegovina ne može se pohvaliti velikim brojem karijernih
diplomata, čiji bi zadatak bio da poboljšaju imidž zemlje u svijetu.
BiH od
samostalnosti nema Zakon niti Startegiju vanjske politike, kojim bi bili
definirani i kriteriji za imenovanje ambasadora. Predsjedništvo je u
maju prošle godine donijelo odluku o izradi Strategije vanjske politike od
2017. do 2020. godine, kao i odluku da se formira Radna grupa, ali gotovog
dokumenta još nema. Šef bh. diplomatije, Igor Crnadak za N1 tvrdi da se Radna
grupa nedavno sastala, te da je odlučeno da radni tekst zakona o vanjskim
poslovima bude gotov do septembra.
"Mi smo
zaključili da se radni dokumenti i strategije ili smjernica o vanjskoj politici
i radni dokument zakona u toku devetog mjeseca pusti u ekspertsku raspravu u
Banjaluci, Sarajevu, Mostaru i Brčkom, te da u oktobru mjesecu ga pustimo u
parlamentarnu proceduru", otkriva Igor Crnadak, ministar vanjskih poslova
BiH.
Vanjska politika
BiH provodi se stihijski, a jedini dokument koji daje kakav-takav okvir su
Opšti pravci i prioriteti, usvojeni 2003. godine. U tom dokumentu šturo se
navodi da će Bosna i Hercegovina razvijati bilateralne odnose sa državama
članicama PIC-a, SAD-om, Rusijom, Velikom Britanijom, Francuskom, Kinom,
članicama Evropske unije, državama u regiji i članicama Organizacije Islamske
konferencije.
Zbog nepostojanja
jasnih kriterija, iz zgrade Predsjedništva BiH u susjedno zdanje Ministarstva
vanjskih poslova ponekad se šalju čudne odluke o imenivanju ambasadora koji nas
predstavljaju u svijetu.
Mnogi su ostali u
nevjerici i nakon imenovanja aktuelnog saziva Predsjedništva. Mandat je počeo
ostavkom SNSD-ovog Ranka Škrbića u Beogradu, uz obrazloženje da se ne slaže sa
Mladenom Ivanićem, te da su nastojali da diskretiraju njegovo ime. Na Škrbićevo
mjesto došao je SDS-ov Lazar Mirkić. On je na ambasadorsku poziciju u Srbiji
došao iz poslaničke klupe u Banjaluci, a godinama se bavio uzgojem pilića, što
sa diplomatijom i nema mnogo veze.
SDS je svoj kadar
poslao i u Ujedinjene Arapske Emirate, vrlo važnu destinaciju sa aspekta
investicija u našu zemlju. U Abu Dabiju sjedi Zoran Miličević, koji je prije
diplomatije bio tehnički direktor kamenoloma u Istočnom Sarajevu.
HDZ-ov Tomislav
Leko, ambasador je BiH u Beču, premda je rođeni Zagrepčanin. Prema medijskim
navodima, nije se proslavio kao menadžer Zračne luke Zagreb, ali je zato, kažu
upućeni, blizak Draganu Čoviću.
Kao ostatak
prošlih vremena, SNSD-ovac Đorđe Latinović i dalje je ambasador BiH u
Podgorici. Prije imenovanja, bio je savjetnik Nebojše Radmanovića u državnom
Predsjedništvu. SDA je zazuzeo, kasnije će se ispostaviti, stratešku poziciju u
Hagu. Mirsada Čolaković, ambasadorica u Holandiji, našla se u jeku afere
otvaranja pisama članova Predjedništva BiH, usljed podnošenja zahtjeva za
reviziju presude protiv Srbije. I Haris Bašić, kadar je SDA, iz Izetbegovićevog
kabineta uputio se u svijet danske diplomatije.
Tarik Sadović,
također SDA-ovac, predstavlja zemlju u Kataru, smijenjeni je ministar
sigurnosti, prepoznatljiv kao diplomata kojem strani jezici nisu jača strana.
Bakir Sadović, ambasador BiH u Australiji, također je radio u kabinetu Bakira
Izetbegovića. Upućeni kažu da, prema postojećoj praksi, svako ko je blizak
članovima Predsjedništva može postati ambasador, bez ikakvih drugih kriterija.
"Oni se
jadni drugima ne miješaju. Postoji džentlmenski dogovor da svaki član imenuje
svoje ambasadore, i to funkcionira po principu ‘ja tebi ti meni’. MVP je tu
samo da obuči te ljude, a događalo se do sada da su ljudi, koji su imenovani za
ambasadore, prvi put se susretali sa ustavnim i političkim uređenjem svoje
zemlje", navodi Nedžma Džananović, ekspert za vanjsku politiku.
Premda je
prilično neuređena, vanjska politika BiH troši značajna sredstva poreznih
obveznika. Ministarstvo vanjskih poslova samo lani je na plate potrošilo 24
miliona maraka, na putne troškove milion i po, a na unajmljivanje prostora i
opreme više od pet i po miliona.
