Nevladina
organizacija Croatia Libertas je kao dio evropskog i bh nevladinog sektora
dostavlja Ambasadi SAD-a prijedlog ustavnih promjena u BiH. U kontekstu
pregovora oko novih ustavnih promjena koje posebno traže Sjedinjene Američke
Države i Evropska unija, važno je naglasiti kako je stav hrvatske politike i
javnosti oko tog pitanja jedinstven i predstavlja ujedno i najbolje,
najodrživije i naravno trajno mirovno rješenje koje isključuje bilo čije
nezadovoljstvo ili buduća nesrećna previranja ili nezadovoljstvo.
Bosna i Hercegovina
će imati prosperitet i evropsku perspektivu samo ako se uvaže zahtjevi i
sugestije svih naroda u BiH, pa samim time i bh Hrvata. Najbolje rješenje
predstavlja dio Dejtonskog plana i dio Kutiljerovog plana koji se odlikuje u
rješenju bh. državnog uređenja i ustrojstva od tri ili četiri multietničke,
savezne, federalne jedinice sa vlastitom nivoom zakonodavne, sudske i izvršne
vlasti te centralnom, državnom nivoom koju može u kontinuitetu nastaviti da
predstavlja Vijeće ministara BIH.
Granice koje bi
administrativno predstavljale te jedinice su: Republika Srpska u dejtonskim
granicama, Hrvatska federalna jedinica Herceg-Bosna s granicama koje je unijela
u Dejtonski sporazum s pravom diskontinuiteta teritorija u svim onim opštinama
i na onom hrvatskom teritoriju koji je bio pod kontrolom bh Hrvata koji je
samim time unesen u Federaciju BiH te Bosanska Republika u granicama koje su
Bošnjaci unijeli u Federaciju BiH na dan potpisivanja Dejtonskoga sporazuma.
Sve ove navedene
administrativne savezne cjeline bi činile Bosnu i Hercegovinu, a posebno je
važno istaknuti kako ove teritorijalne federalne jedinice i danas neformalno
postoje i funkcionišu jer na njima postoje tri različita telekom operatera, tri
različite elektroprivrede, tri različita vodovodna preduzeća, tri različita
komunalna preduzeća, itd.
Postojanje i suživot
pripadnika drugih naroda u nekoj trećoj saveznoj jedinici predstavlja samo
dokaz njene multietničnosti što je i cilj novog ustavnog ustrojstva. Županije u
Federaciji bi bile ukinute, a samo tim potezom bi se uštedjelo preko dvije
milijarde maraka koje bi umjesto na glomaznu administraciju bile usmjerene na
privredna ulaganja. U takav predloženi ustav bi se ugradila odrednica o
nemogućnosti izdvajanja ili odcjepljenja na što sada i danas sva tri ili bilo
koji konstitutivni narod ima pravo skladno Povelji UN-a o Pravu na
samoodređenje i samoopredjeljenje konstitutivnih naroda koja je unesena u Aneks
IV Dejtonskog sporazuma, današnji dejtonski Ustav BiH.
Ovakvo rješenje
bosanskog problema bi doprinijelo trajnom i održivom miru, većoj toleranciji u
BiH te potpuno otklonilo nepovjerenje između tri naroda te sumnje u bilo kakvo
“osvajanje” ili “prekrajanja” teritorija. Današnje stanje ostavlja snažan
utisak kako su Hrvati i Srbi izgubili rat te su kao nekakvi gubitnici koji su
dužni pobjednicima Bošnjacima biti podloženi ili podčinjeni čime se javljaju
otvorena javna nezadovoljstva kao i ranije u istorije koja je bila turbulentna.
Hrvatski narod danas
nema nikakvih prava kao ni elemente konstitutivnosti što može biti samo element
trajne nestabilnosti koja može dovesti do trajne neodrživosti BiH i skore
propasti Dejtonskog rješenja kojem kao nepravednom mirovnom rješenju ipak curi
vrijeme. U fokusu ovoga rješenja, nestale bi sumnje kako Bošnjaci imaju
“skrivene namjere unitarizma” u BiH koja bi nakon predloženih principa rješenja
i položenih karata na sto očuvala svoju cjelovitost i nedjeljivost kao država”
na unutrašnjem i međunarodnom planu.
Činjenica je kako
Bošnjaci imaju skrivene namjere u cilju stvaranja, kako kažu njihovi vjerski i
politički predstavnici, stvaranja vlastitog životnog prostora. Naravno, u ovom
cilju se konstantno pozivaju na svoju brojnost, često ponavljajući teze iz
Islamske deklaracije kako će „oružanom pobunom „osloboditi“ cjelovitu i
nedjeljivu BiH“. Činjenica je kako nakon bilo kakvih novih nesrećnih
previranja, BiH niko pa ni moćna Amerika ne bi ni pokušala sastavljati zajedno.
Prijedlog kojim bi
se BiH sastojala od tri federalne jedinice može uključivati i prijedlog da
„hrvatsku multietničku federalnu jedinicu“ čini isključivo administrativni
teritorija samo jedne, bilo koje hrvatske opštine kako bi se bilo koji
političar s bošnjačke strane mogao rasterećeno prihvatiti ovaj prijedlog kojim
bi se otklonili sukobi oko teritorija na koji bh Hrvati kao konstitutivni narod
imaju i ustavno i međunarodno pravo. Time bi se stvorila središnja nivoa vlasti
koja je prihvatljiva za ostvarivanje istih prava svih građana što sada nije
slučaj i predstavlja jednaku frustraciju za sve.
Ukidanje županija
koje bi se napravilo jednostrano ili mimo volje hrvatskoga naroda urodilo bi
trajnim nezadovoljstvom i stvaranjem budućih problema. Takvim činom bi se
prekršio Dejtonski sporazum i napravile nove nepravde hrvatskome narodu. Koja i
kakva prava ima jedan konstitutivan i savremeni narod u BiH ako većinski
Bošnjaci imaju skrivene namjere i tenzije pretvaranja bh Hrvata u građane
drugog reda. Nemojmo zaboraviti činjenicu kako je Sarajevo, glavni grad BiH,
danas potupno etnički očišćeno od Hrvata i Srba dok su se prema podatcima
OSCE-a u Mostar vratili svi povratnici i izbjeglice koji su to željeli. Je li
to vizija bošnjačke verzije Bosne i Hercegovine i službena politika?
U svakom slučaju,
ovakvo rješenje, uz ukidanje županija, donijelo bi uštede od preko milijarde
maraka na godišnjoj nivou, uspostavilo bi veće povjerenje te otklonilo bilo
kakve skrivene namjere koje trenutno postoje kod vodećih političara sva tri
naroda, a predstavljaju prepreku postojanju države BiH, prijetnju trajnom miru
i stabilnosti te političkoj kohabitaciji i suživotu.
Takođe, ovdje je
bitno naglasiti kako ovaj prijedlog prema istraživanjima NVO Croatia Libertas i
OHR-a, podržava plebiscitarno 97% hrvatskog stanovništva, 95% srpskog
stanovništva i oko 17% bošnjačkog stanovništva u ukupnom zbiru nekoliko anketa
koje su provedene u nekoliko posljednjih godina. Treba napomenuti kako Hrvati
dejtonskim sporazumom nisu dobili ništa, a ustupili su vlastitu Hrvatsku
Republiku Herceg-Bosnu kao ustupak miru u BiH, OHR je u 785 slučajeva
promijenio dejtonski sporazum iako nije imao mandat. Jedno od radikalnijih
promjena je i oduzimanje prava na odlučivanje unutar Vlade Federacije BiH čime
su hrvatski ministri unutar Vlade FBiH imali pravo veta koje je ukinuto.
Mogućnost uspostavljanja “nelegalnih Vlada” mimo hrvatskih kvota i nametanje
člana bh. Predsjedništva Hrvatima bošnjačkim glasovima je vrhunac
obespravljivanja jednog konstitutivnog naroda čime je stvoreno duboko
nepovjerenje i izvor svih budućih problema u BiH koja će se otkloniti
isključivo ovim prijedlogom ustavnih promjena. Ako se želi nastaviti
obespravljivanje jednog konstitutivnog naroda onda će se usvojiti bilo koji
drugi prijedlog opet uključujući skrivene namjere i neiskrenost za
jednakopravnošću i istim tretiranjem sva tri naroda što će se izroditi
kontraproduktivnim po opstojnost BiH kojoj središnja vlast dugoročno
nefunkcionira što dovodi u pitanje održivost dejtonske BiH.
U Mostaru, 2. januara
2013.
Leo PLOČKINIĆ,
predsjednik NVO Croatia Libertas
