N. N. (ime i prezime poznato Kabinetu), borac prve kategorije, RVI šeste kategorije, nosilac Plakete predsjednika RS – pohvala za hrabrost 1993. godine, nosilac srebrne Medalje za hrabrost 1993. godine za izvršenje borbenih zadataka u Vojsci Republike Srpske u toku odbrambeno-oslobodilačkog rata 1992-1995. godine.
Živi u Istočnom Novom Sarajevu – naselje Pavlovac sa roditeljima u još nezavršenoj kući koju su napravili kada su mu roditelji prodali stan koji su imali u Federaciji BH.
Roditelji mu žive od očeve penzije. On sa dvoje maloljetne djece (dva đaka) 11 i 8 godina živi od invalidnine od 120 KM i 79 KM ortopedskog dodatka.
Prijavljen je Zavodu za zapošljavanje od kojeg nema nikakve koristi.
Od ranjavanja, kada je ostao bez dijela noge, do danas preko deset puta je imao operacije noge, ali i danas ima otvorenu ranu koja ne može da zaraste.
Kako obući djecu, pripremiti za školu, obezbijediti knjige sa primanjima od 190 KM.
Ovo je jedno od mnogobrojnih pisama koje Kabinet svakodnevno prima. Ubijeđeni smo, da ni u Federaciji situacija sa borcima nije puno bolja.
Sve u svemu, ti su ljudi, bez obzira kojoj naciji pripadali, bili u mnogo čemu debelo prevareni. Mislili su da se bore za otadžbinu, a borili su se, u značajnoj mjeri, za ratne profitere, mafiju, korumpirane političare, stečajne direktore, i za prevarante svih vrsta. Umjesto da žive u građanskom društvu gdje će vjera i nacija, kao unutar Europe kojoj toliko težimo, bude privatna stvar svakog pojedinca, vegetiraju u duboko podijeljenoj feudalnoj državi gdje nacionalni voždovi određuju sudbinu naroda, uvalivši ih u nezaposlenost, sivu i crnu ekonomiju i bezperspektivnost.
Zato možemo slobodno reći: „Borci, invalidi, penzioneri, studenti, nezaposleni, i pojedinci ma koje nacije bili, u oba entiteta, ujedinite se!“
Emil Vlajki, dopredsjednik Republike Srpske
