Dervo Sejdić i Jakob Finci podnijeli
su predstavke zbog nemogućnosti da se kao pripadnici romske, odnosno jevrejske
nacionalne manjine kandiduju za članove Predsjedništva BiH i Doma naroda
Parlamenta jer ustavne odredbe predviđaju da se u ove državne organe mogu
kandidovati samo pripadnici konstitutivnih naroda – Bošnjaci, Hrvati i Srbi.
Kada je Evropski sud za ljudska
prava objavio presudu Sejdić – Finci protiv BiH, izgledalo je da će posao na
njenom provođenju biti mnogo jednostavniji. S obzirom da Ustav predviđa da se u
Predsjedništvo BiH bira jedan Srbin iz RS, odnosno po jedan Bošnjak i Hrvat iz
Federacije, za sudsku odluku bile su potrebne male izmjene, smatra jedan od
podnosilaca tužbe Jakob Finci.
„Meni je bilo vrlo logično da se
samo malom izmjenom koja će pisati da se biraju jedan član Predsjedništa iz
RS-a i dva člana iz Federacije, od kojih više od jednoga ne može biti pripadnik
istog konstitutivnog naroda ili grupe ostalih, taj problem lako može biti
riješen. Međutim, mi smo od nečega što je bilo jednostavno, napravili novi
problem. Mi smo sada napravili problem ’ravnopravnosti’ hrvatskog naroda u BiH
– jer su nakon šest godina što u Predsjedništvu u ime hrvatskog naroda sjedi
gospodin Željko Komšić, hrvatske političke stranke zaključile da one nisu
zastupljene u Predsjedništvu jer nije izabran niko iz HDZ-a ili HDZ-a 1990. jer
se čini da je to preduslov da bi mogao nacionalno da se pišeš kao Hrvat“, kaže
Finci.
Stav predstavnika hrvatskih
političkih stranaka prenosi lider HDZ-a 1990. Božo Ljubić, koji istovremeno na
pitanje da li se presuda provodi zbog međunarodne zajednice ili BiH, kaže:
„Ako ispravno odgovorim na to
pitanje da to radimo radi BiH, onda ćemo ispuniti uvjete iz presude koje traži
Sud u Strazburu, ali ćemo isto tako riješiti i pitanja koja BiH opterećuju u
ovom momentu kada je u pitanju pozicija konstitutivnih naroda. I to je naš
pristup. Parafrazirajući Voltera – dragi su mi Sejdić i Finci, ali još mi je
draži hrvatski narod.“
Političke partije su proteklih
godina iznosile različite prijedloge za provođenje presude, međusobno
suprotstavljene. Bez rezultata je ostala i skupštinska komisija u kojoj
su bile zastupljene sve parlamentarne stranke. Nisu prihvaćeni amandmani dva
HDZ-a u Parlamentu, dogovor SDP – HDZ je izazvao brojne reakcije i pravu pobunu
nevladinih organizacija.
Za sada je najčvršći dogovor lidera
stranaka postignut u Mostaru (na osnovu dogovora SDP-a i SNSD-a) u novembru
mjesecu 2012., kojim su definisani neki osnovni principi.
Među njima se navodi kako treba
osigurati da pripadnici jednog naroda ne biraju predstavnike drugog u
Predsjedništvo i Dom naroda BiH. Presuda se, umjesto provođenja, iskomplikovala
različitim političkim stavovima, kaže Finci:
„Sud u Strazburu je tražio nešto
vrlo jednostavno. Tražio je jednakopravnost svih građana u kandidovanju za
mjesto u Predsjedništvu i za mjesto u Domu naroda, a nije tražio ni da
predstavnik ostalih sjedi u Predsjedništvu, niti da predstavnik ostalih mora
sjediti u Domu naroda, da bude izabran. On samo mora imati mogućnost
kandidovanja, i to je sve. I zbog toga se čudim da o tome tri godine nije
postignut dogovor, koji nas izuzetno mnogo koči jer je sada i EU, pored Vijeća
Evrope koje je to davno reklo, rekla da nema ni naše kredibilne aplikacije za
članstvo u EU dok ne implementiramo odluku.“
Ono što je karakteristično za BiH,
izostanak političke volje, pokazalo se i na primjeru neprovođenja odluke Suda
za ljudska prava, smatra profesor Mile Lasić.
„Elite su spremne tumačiti ovu
obvezu onako kako njima odgovara. I nije tu samo riječ o slučaju Sejdić-Finci,
odnosno o Romima i Židovima. Suštinski se pak radi o tome da se otvara prostor
za respektiranje i onih identiteta koji sada nisu respektirani. Bez te
aplikacije smisla i duha i odredbi presude, nitko nam neće dozvoliti da idemo
dalje“, ocjenjuje Lasić.
Novo, ozbiljno upozorenje je stiglo
iz Vijeća Evrope koje najavljuje da neće priznati rezultate opštih izbora 2014.
ukoliko se presuda ne provede. Jedan od podnosilaca tužbe Dervo Sejdić kaže:
„Ja u to vjerujem, naročito ako
međunarodna zajednica ostane čvrsta pri datom obećanju. Mislim da to ne ide u
prilog nijednom od političara, ma koje opcije i kakvog mišljenja on bio, jer je
time ugrožena i njihova lična pozicija, odnosno i njihova partijska pozicija.“
Zbog diskiriminacije koja je upisana
u Ustav BiH, stizaće i druge presude Evropskog suda. Prva se očekuje na osnovu
žalbe dr Ilijasa Pilava, koji se kao Bošnjak iz RS nije mogao kandidovati za
člana Predsjedništva BiH.
RSE/Frontal
