A imao je pet kada je iz logora odveden u Zavod za odgoj gluvonijeme djece u zagrebačkoj Ilici. Usvojen je 1942. godine. Mato i Marija Zelenbrz iz Zagreba postali su njegovi novi roditelji.
Poslije osam decenija traženja i neusjpešnog čuvanja uspomena iz djetinjstva, Živkov pravi identitet otkrio je spisak Diane Budisavljević.
Spisak za koji se mislilo da je uništen ili izgubljen otkriven je poslije 80 godina i sada se nalazi u Muzeju žrtava genocida.
– Naravno da sam sretan, konačno sam saznao istinu, ali nije sad to neko ushićenje da skočiš do plafona. Vremenom sve to ogugla. Neko me pita hoćeš li prezime mijenjati? Ne mogu. To je cijela peripetija. Јa ostajem. Debelo sam zaglibio, smatram se Zagrepčaninom. Ne? – kaže Živko za RTS.
Direktor Muzeja žrtava genocida Dejan Ristić objašnjava da je Diana, sa svojim saradnicima, kao početnu identifikaciju Živku stavila kožnu kragnu na vrat i metalni krug sa njegovim brojem.
– Njegov broj je bio 1128. Dugo smo razgovarali i onda smo mu rekli da imamo ovaj dokument i da postoji mogućnost da se podaci o njemu nalaze na ovom dokumentu. Bio je to dirljiv trenutak. Živko je konačno saznao istinu. Vi ste svedok istorije. Neko ko ima više od 80 godina prvi put saznaje kako su mu se zvali roditelji, odakle su, kako se prezivao, iz kog logora je spasen, kada je spasen – ističe Ristić.
Iza broja 1128 krije se dječak Živko Ivančević od oca Ljubivoja iz Krišćina i majke Smilje iz Voćina. Prošao je kroz logore Stara Gradiška i Sisak.
Živkovo ime upisano je među nekoliko hiljada imena srpskih mališana, koje je Diana Budisavljević spasila iz ustaških logora u NDH. Ne sjeća se gotovo ničega do pete godine. Јedva i toga – da je po njega u Zavod došla Marija Zelenbrz, koja je bila u braku tri godine i nije imala djece.
– Sve je išlo brzo, mogao je doći ko hoće. Odveli su je u veliku sobu. Puno djece je ležalo ali svi su bili tihi, jedino je jedan balio u dečijem krevetiću, a to sam bio ja. To je bio okidač. I pita me zašto plačeš? A ja velim, a već sam se toliko isplakao, teta me istukla. Ona gleda, a zašto te istukla? Јa velim zato što sam se upišao. I pita mene je li bi ti išao sa mnom? Јa kažem bi, ako u kući imaš mesa – priča Živko.
I otišao je. U dokumentima je zapisano da se dozvoljava preuzimanje djeteta Živko br. 1288, kako se navodi, na dalji odgoj i uzdržavanje. Da mu se određuje rimokatolička vjera.
Za datum rođenja država mu je odredila 10. april – dan osnivanja Nezavisne Države Hrvatske. Tako je Živko Ivančević, potom Živko br. 1128, postao Živko Zelenbrz.
– Јa se tog detalja uopšte ne sjećam i ja se tog transfera uopšte ne sjećam. Kao da me neko spustio sa padobranom i ja sam se našao u velikoj sobi. Loš namještaj, tek su se oženili. Tu sam počeo i jako sam se brzo adaptirao – sjeća se Živko.
Opširnije pogledajte u prilogu RTS-a.
Izvor: rtrs.rs/rts.rs
