izvor: RTS
Debela Berta je naziv za super tešku haubicu, dugu oko šest metara i kalibra 42 centimetra. Konstruisana je sa namjerom da postane najrazornije oružje njemačke vojske. Prema riječima istoričara Danila Šarenca, ime su joj dali saveznički vojnici.
"Berta je bila supruga najvećeg industrijskog maga, gospodina Krupa, koji je proizvodio njemačke topove a to je bio jedan od najjačih koncerna u tom trenutku u Evropi, tako da je to bio jedan način da se zlonamjerno našali sa protivnicima" kaže istoričar Danilo Šarenac.
Debela Berta je bila teška nekoliko stotina tona i transportovana je u dijelovima. Tokom rata je napravljeno 12 primjeraka i koristile su se samo u važnim pohodima.
"Možemo da se pohvalimo, ako to tako možemo da kažemo, da je korišćena i u borbama za Beograd 1915. godine. Upravo zbog nemogućnosti da se osvoji jedna tako mala zemlja kao što je Srbija, od strane velike austrougraske carevine. Onda su Nijemci morali da pripomognu sa jednom baterijom Dabelih Berti", tvrdi potpukovnik Ivan Mijatović.
Srpska "vasićka" – prva savremena ručna bomba
Prvu ručnu bombu sa udarnim upaljačem konstruisao je srpski general Vasić. Liči na bočicu parfema, ali to nije, jer su od nje ginule desetine ljudi. Zvali su je "vasićka" ili "kragujevka".
Tu bombu je koristio i Nedeljko Čabrinović u pokušaju atentata na Franca Ferdinanda. Bomba je eksplodirala pod vozilom u pratnji nadvojvode i ranila 20 osoba. Pored toga što je bila veoma razorna, među srpskim vojnicima bila je omiljena i zbog četvrtastog oblika.
Urednica RTS-a i autorka filma o Milnuki Savić, Slađana Zarić, kaže da je nailazila na pisane dokaze o tome koliko je "vasićka" bila popularna.
"Milunka Savić i razni drugi bombaši govorili su da su mnogo više voljeli "vasićku", nego što su voljeli francusku bombu. Zato što kad bace "vasićku", pošto je četvrtasta, ona ostaje na istom mjestu za razliku od francuske koja se kotrljala".
Prototip tenka, koji su konstruisali Britanci u vrijeme Velikog rata, dobio je naziv Mali Vili. Bio je dugačak oko 8 metara i težak 16 i po tona. Mogao je da se kreće brzinom većom od 3 kilometra na čas i da primi šest vojnika. Nije imao naoružanje i zato ga je ubrzo zamijenio Mark Jedan , prvi tenk sa topovima koji se koristio na bojnim poljima.
Iako je bio težak i glomazan, mitraljez Maksim često se upotrebljavao u bitkama Prvog svjetskog rata. Njegova prednost je bila u tome što je mogao da ispali i do 600 metaka u minuti.
"Stariji će se sjetiti one floskule: Lupa kao Maksim po diviziji. Šta to zapravo znači? Imate kolonu vojnika koja se kreće, napada u koloni. Sa jednog mjesta, velikim brojem metaka, vi možete da napravite jako veliku štetu i velike gubitke nanesete toj koloni." zaključuje direktor Vojnog muzeja, potpukovnik Ivan Mijatović.
"Kulturom" na Nijemce
Vremenom je i ostalo naoružanje dobilo neobična imena.
"Vojnici su ispisivali određene natpise na topovima. Postoje fotografije na kojima na francuskim topovima piše "kultura" na njemačkom.
"Tu se aludira na stereoptip o njemačkoj kulturi. Dakle, sada se pomoću topovskih granata šalje "kultura" na suprotnu stranu", zaključio je Danilo Šarenac.
