Ime mu je Farhad Nuri. Iako ima samo deset godina, njegova nejaka dječija pleća već su osjetila strahote bombardovanja, ubijanja, gladi, izbjeglištva … Iz Avganistana je došao u Srbiju i svima održao lekciju iz humanosti. Svoj izuzetni slikarski talenat pretočio je u crteže, koje je 9. avgusta, izložio na humanitarnoj postavci “Treba nam ljubaznost – san jednog desetogodišnjaka”, a sakupljeni novac od prodaje dao za liječenje dječaka Nemanje Damčevića, oboljelog od tumora na mozgu.
Sa roditeljima i braćom Farzardom i Farmazom, mali Farhad više od godinu živi u izbjegličkom kampu u Krnjači. Ide u peti razred OŠ “Olga Petrov” u Padinskoj Skeli. Već je savladao osnove srpskog jezika, a govori arapski, engleski i grčki. Iako je želio da ide u slikarsku školu u rodnoj zemlji, njegova porodica nije imala uslova da mu želju ostvari. Njegov slikarski talenat, ipak, nikoga ne ostavlja ravnodušnim, pa je već dobio nadimak – Mali Pikaso, po svom omiljenom slikaru
– Najsrećniji sam dok crtam – kaže mali Farhad.
– Od dolaska u Srbiju, nacrtao sam desetine portreta i sada sam odlučio da ih prodam, a novac dam za Nemanjino liječenje. Srbija je moju porodicu dočekala raširenih ruku, ljudski, toplo… Mislim da i ja sada treba da uzvratim ovoj zemlji. A najbolji način je da pomognem životu, da dječak iz Srbije pobijedi bolest. To je sve što sada mogu. Moj prilog je „kap u moru“ od potrebne svote, ali vjerujem da će se novac sakupiti i da će život trijumfovati. Da će Nemanja ozdraviti.
Malog Farhada ljetos je primio i predsjednik Aleksandar Vučić, koji mu se zahvalio za humanost koju je pokazao pomažući dječaku iz Srbije. Vučić je njegovoj porodici ponudio državljanstvo, ako žele da ostanu u Srbiji, kao i posao ocu, a Farhad mu je poklonio njegov portret koji je naslikao. Neke od crteža otkupila je i Svetlana Ražnatović, koja je ovog talentovanog dečaka, zajedno sa gradskim menadžerom Goranom Vesićem, posjetila u Krnjači i uručila mu foto-aparat, pošto je fotografija, osim slikarstva velika Farhadova ljubav.
Mali umjetnik iz Avganistana, postao je poznat po slikanju portreta. Njegov talenat otac je primijetio kada je imao manje od šest godina, posmatrajući ga kako crta likove iz crtanih filmova. Potom ga ja otac “izazvao” da nacrta arabesku, ali ga je Farhad ostavio bez teksta. Sa arabeski je prešao na poznate ličnosti iako je u njegovoj otadžbini crtanje portreta – zabranjeno! Danas, njegov “atelje” u izbjeličkom kampu krase portreti Ronalda, Anđeline Džoli, Novaka Đokovića…
U razgovoru sa predsjednikom Vučićem, Fahrad je poželio da ostane u Srbiji.
– Želim da živim u Srbiji. Ovdje je dobro i porodici i meni. Hvala Srbiji na svemu što je učinila za nas – rekao je tada Farhad na srpskom.
Izvor: novosti
