U beogradskom naselju Batajnica, za vrijeme dejstva NATO avijacije, nešto prije 10 sati uveče, od gelera eksplodiranog projektila poginula je trogodišnja Milica Rakić. Geleri su je pogodili u kupatilu, dok je sjedila na noši.
Milica je rođena 9. januara 1996. godine.
U Tašmajdanskom parku nalazi se spomenik posvećen djeci poginuloj u NATO bombardovanju na kome se nalazi skulptura Milice Rakić.
Srpska pravoslavna crka pokrenula je inicijativu da se mala Milica kanonizuje. U manastiru Tvrdoš kod Trebinja oslikana je freska sa njenim likom.
Geleri NATO bombe rasparčali su prozor, pokidali zavjesu… Milica je sjedila na noši. Majka Dušica je, koji trenutak pre, krenula da joj spremi postelju. Za san.
Tata Žarko pokupio je veš sa štrika i malenu crvenu haljinicu sa izvezenim mačetom u korpi, koje spava. Brat Aleksa prebrojao je igračke. A, njenu lutku smjestio je u krevetić, kraj jastuka. Tako je Milica odlazila na počinak.
Eksplozija je bila nagla i snažna. I, poslije se ništa nije čulo. Osim vriska tate Žarka. Uzeo je Milicu u naručje. Trčao je niz stepenice, a dijete mu je klonulo… sve više klonulo na rukama. Uletio je u auto i vozio… vozio… nije se pomirio da je njegov maleni cvijet već otrgnut iz lijepe roditeljske bašte. Ispustila je svoju anđeosku dušicu, bez riječi, u naručju u kome je najljepše spavala i sanjala.
A, prije samo koji sat crtala je lale, a postala cilj najmoćnijeg vojnog saveza koji se tog nesrećnog proljeća, prije dvije decenije obrušio na SRJ. Zanijemili su Rakići. Zanijemili njihovi prijatelji i rodbina sa obe strane Drine. Tamo gdje im je zavičaj i u Batajnici, gdje su se skućili. Zanijemila je, u trenutku, čitava zemlja, u nevjerici da je malena Milica, eto, "samo kolateralna šteta". A nije bila ni prva ni posljednja. Bila je jedna žrtva u nizu koje su nanizane i koje će se nizati tokom 78 dana bombardovanja. Dušica i Žarko, poslije ove tragedije, obnovili su porodicu. Rodila im se Anđela. Ali su, ponajviše, ćutali. U ćutanju su brodili nepravdom zbog zločina bez osude.
Izvor: rts/telegraf
