Izvor:RTS
Prosječan muškarac u Srbiji postaje otac u 33. godini, dok žene svoje prvo dijete rađaju sa 27 i po godina. Kada završi sa osnivanjem porodice, majka ima blizu 29 godina. Mali broj djece i odlaganje stvaranja potomstva stručnjaci objašnjavaju lošom socijalnom politikom države, dugim školovanjem, borbom za radna mjesta, ali i izbjegavanjem obaveza mladih.
Od 2000. godine Srbija je samo na osnovu prirodnog kretanja stanovništva izgubila više od 402.000 stanovnika. U prethodnoj godini u 1.500 naselja nije rođeno nijedno dijete.
Podaci Republičkog zavoda za statistiku upozoravaju da nas svake godine ima po 30.000 manje. Negativan trend je i činjenica da svake godine dobar dio našeg stanovništva odlazi u inostranstvo.
"Nažalost, ima dugi niz godina, prosječan broj živorođene djece po ženi je 1,4, a treba da bude 2,1 da bi bila prosta reprodukcija. Ono što je tragično jeste što se teško izlazi iz ovog silaznog trenda i on se po podacima statistike ne može, ili će se veoma teško zaustaviti", objašnjava Gordana Bjelovuk iz Republičkog zavoda za statistiku.
Ističe da bi danas žena u Srbiji trebalo da rodi najmanje četvoro dece da bi silazni trend nataliteta bio zaustavljen.
Period poslije Drugog svjetskog rata, od 1947. do 1957. godine, pamtimo po bejbi-bum generaciji. A najviše živorođenih bilo je 1954. godine. Ta generacija sada ima 60 godina.
Poslije toga u Srbiji više nije obezbjeđena proširena reprodukcija stanovništva. Većina žena danas se teško odlučuje na rađanje drugog, eventualno trećeg djeteta.
"Žene svjesno ili nesvjesno odlažu rađanje drugog djeteta. One ga ne odbacuju, one ga odlažu i parovi kad ih pitate, imaju različita obrazloženja zašto je to tako – da se još ovo uradi, da se dobije stalan posao, da se obezbijedi bolji stan", ističe sociološkinja Smiljka Tomanović.
Obezbediti sigurnost parovima
Tomanović ističe da država mora da obezbijedi egzistencijalnu sigurnost parovima i stabilno zaposlenje da se odlaganje rađanja ne bi događalo.
"Posebno da žene koje planiraju rađanje ne budu diskriminisane u radnom procesu, da im se ne prijeti otkazom", kaže Smiljka Tomanović.
Strategiju podsticanja rađanja Vlada Srbije donijela je 2008. godine. Njeni efekti, kažu stručnjaci, vidjeće se za dvije do tri decenije. Ali ono što sada znamo jeste da je prošle i pretprošle godine rođen veći broj beba nego prethodnih godina.
"Ono što se konkretno primjenjuje od strategije za podsticaj rađanja je takozvani roditeljski dodatak za prvo dijete, drugo, treće i četvrto dijete. Za prvo dijete je iznos od 36.700 dinara, za drugo dijete je oko 150.000 dinara, za treće 260.000 dinara i četvrto 340.000 dinara", kaže državna sekretarka Ministarstva za rad, zapošljavanje i socijalnu politiku Brankica Janković.
Ističe da ne bi trebalo zaboraviti ni pun iznos nadoknade i za trudničko bolovanje i naknadu za porodiljsko odsustvo i odustvo za vrijeme njege djeteta.
U okviru svojih budžeta veliki broj lokalnih samouprava je predvidio različite jednokratne isplate novčane pomoći povodom rođenja djeteta i ostvarivanje na besplatan vrtić.
Problem nije samo u novcu. Više od 300.000 parova želi djecu, ali ne može tako lako da ih dobije zbog steriliteta. Istovremeno, Srbija ima previsok broj prekinutih trudnoća, kao najgoreg oblika kontracepcije.
Procjene idu i do 100.000 abortusa godišnje, što je više od broja rođenih beba koji se kreće oko 70.000. Kada bi se, za početak, samo ove dvije cifre zamijenile, Srbija bi mogla vedrije da gleda u budućnost.
