izvor: Novosti/Frontal
– Nema tajne, nema tog eliksira mladosti;
živjela je obično kao i svi drugi ljudi. Nije se pretjerano čuvala. Nama
Ivančevićima je takva sudbina – da se patimo kroz život, ali da doživimo
duboku starost – rekla nam je Slavina ćerka, osamdesetpetogodišnja
ćerka Božica koja je sa ćerkom Mirom posljednje dvije i po godine u stanu
na Karaburmi brinula o majci.
Njene komšije
u Ulici husinskih rudara znale su da u njihovom kraju živi možda i
najstarija žena na svijetu, ali je nikada nisu vidjeli. Slava je rijetko
kada, gotovo nikada, napuštala stan.
– Prvi
put sam je video u srijedu, kada su je ljekari na nosilima izveli iz stana
i kolima Hitne pomoći odvezli u bolnicu. Izgledala je dobro. Bila je
pokretna. Ko nije znao, nikada ne bi ni pomislio da je imala 117 godina –
rekao nam je jedan od komšija.
Slava
Ivančević je rođena 1896. godine u Bihaću, tada austrugarskom gradu.
Pred njenim očima odvijali su se događaji koje istorija danas pamti kao
najznačajnije u 20. vijeku. Uveliko je bila djevojka dok su se vodile bitke
u Prvom svjetskom ratu. Njenog supruga ustaše su ubile 1941. godine za
vrijeme Drugog rata. Ostala je sama sa petoro djece.
–
Bila sam djevojčica, i kao kroz maglu se sjećam te godine. Ali znam da
majci nije bilo lako kada je ostala sama sa nama. Trebalo je podići
petoro dece. Ali, ona je uspjela. Izvela nas je na pravi put. Bila je
jaka – kaže Božica.
Ni kada je rat po
treći put u posljednjih 100 godina izbio na ovim prostorima, nije
zaobišao Slavu i njenu porodicu. Bratoubilački rat je bio za nju najteži
od svih koje je preživjela. Poslije tačno 99 godina morala je da izađe iz
svoje kuće. Bežjeći ispred pušaka, zajedno sa petoro djece skućila se
1993. godine u Vojvodini, u selu Mladenovu blizu Bačke Palanke. Tamo je
do prije dve i po godine živjela sa najstarijim sinom. Kada je on preminuo –
imao je 90 godina, preselila se u Beograd, na Karaburmu, gdje se o njoj
do srijede starala ćerka.
–
Ne mogu mnogo da pričam o njoj. Cijeli život sam provela pored nje, i sada
je više nema. Bila je divna, humana, i skromna žena. Prije nekoliko
godina, kada je ministar Ljajić čuo za nju, koliko godina ima i da je
izbjeglica, ponudio nam je pomoć: „Ne ustručavajte se, šta god vam
zatreba, slobodno tražite“ – rekao je. Moja majka se samo zahvalila:
„Ima mnogo njih kojima je pomoć potrebnija nego nama“ – odgovorila mu
je.
ČAŠICA RAKIJE I MENTOL BOMBONE
Prije dvije godine svi domaći mediji su se interesovali za baku Slavu. – Otkrijte nam tajnu vaše dugovječnosti – pitali su.
–
Svi me pitaju kako sam doživjela ovoliku starost. Recept je jednostavan:
čašica rakije i mentol bombone – govorila je tada baka Slava.
