Drugi faktor koju Estoniju danas čini zemljom budućnosti jeste njeno jedinstveno e-upravljanje zbog čega slovi za najatraktivniju zemlju za investiranje u Evropi – 2009. godine u ovoj zemlji je oboren Guinnesov rekord kada je riječ o vremenu potrebnom za registraciju firme – 18 minuta i 3 sekunde.
Prvi sajber rat u istoriji svijeta
No, uspostavljanje digitalne republike u Estoniji značilo je i niz prepreka. Ispod vrha ledenog brijega, Estonija se, nakon više od pedeset godina provedenih u Sovjetskom savez 1991. godine izborila za nezavisnost i u posljednje dvije dekade odvažno upustila u uspostavljanje, održavanje i unapređenje svog digitalnog ekosistema – čak i onda kada je zbog toga padala na koljena.
Statua Bronzanog vojnika u Talinu, Estonija
Pored toga što je prošla bolne procese privatizacije, nije ju zaobišla ni finansijska kriza, ali jedna od najznačajnijih prepreka u uspostavljanju elektronskog sistema upravljanja dogodila se godinu ranije – 2007. kada su estonske vlasti odlučile relocirati statuu Bronzanog vojnika – spomenik koji je stajao za sovjetsko oslobođenje Estonije od nacista. Izmještanje statue izazvalo je burne reakcije manjinske grupe Rusa koji u zemlji čine oko 26% stanovništva te su etničke tenzije u konačnici rezultirale prvim sajber ratom u istoriji svijeta – „bio je to veliki sigurnosti test, samo ne znamo kome da pošaljemo račun za to,“ izjavio je Tanel Sepp, službenik za sajber sigurnost pri estonskom ministarstvu odbrane.
Podnošljiva lakoća poslovanja
Jedna od najznačajnijih dimenzija ove evropske silikonske doline svakako je pojednostavljeno i sofisticirano poslovanje, ili kako Estonci to vole reći, poslovanje „na daljinski“. Pored toga što je riječ o zemlji sa najefiksanijom digitalnom administracijom – vlada u Estoniji od 2011. godine nije isprintala niti jedan službeni list – Estonija je ujedno, kroz svoj e-residency i e-commerce model i zemlja koja je digitalizirala preduzetništvo omogućavajući, kako Estoncima tako i ostatku svijeta da neometano pokreću i upravljaju svojim biznisom iz bilo kojeg dijela svijeta. Dovoljno je napraviti registraciju na e-business registru, ispuniti nekoliko polja i putem e-maila zaprimiti potvrdu o registraciji. Zemlja u kojoj je internet jedno od osnovnih ljudskih prava, mala je ali najveća business-firendly nacija.
Šansa za oporavak Bosne i Hercegovine
Bosna i Hercegovina pred sobom nema ništa manje izazova nego što ih je u posljednje dvije dekade imala Estonija, a koji bi se mogli riješiti onako kako su se, ne tako davno riješili u zemlji koju još nazivaju i baltičkim tigrom – uspostavljanjem, dakle, e-registara tako da dugoročno osigura neometane i sigurne investicije. Ti izazovi poboljšanja poslovne klime prije svega podrazumijevaju uspostavljanje one stop shop ili jednošalterskog sistema koji bi omogućio rast zasnovan na investicijama – prema Doing Business izvještaju, u BiH je trenutno za registraciju firme u prosjeku potrebno poraznih i neohrabrujućih 65 dana.
Međutim, zemlja je i u prednosti zato što Republika Srpska već ima osnovanu Agenciju za posredničke, informatičke i finansijske usluge i uspostavljen jednošalterski sistem – za razmjenu znanja između dva entiteta bili bi potrebni tek spremnost i volja. Dodatni izazovi uspostavljanja e-registara su, između ostalog, harmonizacija procedura kada je riječ o građevinskim dozvolama, uvođenje sistema za elektronsko podnošenje zahtjeva za građenje u oba entiteta, jačanje privrednih odjela sudova u FBiH i specijalizovanje osoblja za privredne i finansijske sporove .
No, navedene prepreke u Bosni i Hercegovini lako bi se prevazišle ukoliko bi ih se posmatralo kao izazov i zacrtani cilj. Na beogradskom bezbjednosnom forumu, ministrica spoljnih poslova Estonije, Marina Kaljurand predstavila je „E-stoniju“ rekavši kako u Estoniji danas „samo tri stvari morate da uradite van kuće – da se vjenčate, kupite imovinu i porodite“, te je govorila o izazovima koje bi Srbija mogla imati pred sobom ukoliko bi se upustila u uspostavu sličnog sistema. Kaljurand je, naglasila kako je za takav poduhvat „ključno (…) bilo što su ljudi željeli da žive u demokratskoj zemlji kojom se upravlja na otvoren i transparentan način.“ Kako bi se prevazišla birokratska noćna mora u BiH, zemlja u kojoj se autoputevi grade presporo morala bi svoj fokus staviti i na izgradnju telekomunikacijske infrastrukture i usuditi se graditi virtuelne i digitalne puteve, odnosno bakrene i optičke vodove.
Drugim riječima, ako je računati na primjer iz Estonije, Bosni i Hercegovini ponajviše fali spremnosti da se upušta u rizik i odvaži garantovati povjerenje između građana, poduzetnika i države oslanjanjem na informacione tehnologije u javnom sektoru. Za digitalnu revoluciju u Bosni i Hercegovini potrebno je samo upustiti se uprkos svemu i malo manje, kako je to hrabro izjavio Ilves, „plašiti kodiranja“.
Frontal
