Erdogan je to rekao u govoru koji je direktno prenosila televizija, pošto je proglasio pobjedu na referendumu o ustavnim reformama kojima dobija šira ovlašćenja.
“Ako (zakon parlamenta) dođe do mene, ja ću ga odobriti. Ali ako ne bude podrške (opozicije u parlamentu)… onda šta da radimo? Onda možemo da održimo još jedan referendum po tom pitanju”, kazao je Erdogan misleći na smrtnu kaznu.
Kako prenosi AFP, dok je Erdogan to izgovarao, njegove pristalice su uzvikivale parole u znak podrške ponovnom uvođenju smrtne kazne.
Erdogan je poručio onima koji “nastoje da omalovaže” rezultate referenduma da to ne čine, “jer je uzalud”, navodi AP.
Redžep Tajip Erdogan, političar skromnog porijekla, brzo je, kao šef turske vlade, a kasnije i države, privukao strastvene sljedbenike.
Erdogan je, međutim, uskoro postao neko koga se plaše i mrze mnogi koji ga smatraju sve većim autokratom što nastoji da podrije sekularnu tradiciju Turske, nametanjem konzervativnih vjerskih pogleda.
Na referendumu, tijesnom većinom, turski birači su odlučili da mu daju još više vlasti.
Erdogan je od 2003. godine, kao lider Partije Pravde i razvoja, u tri mandata bio premijer, prije nego što je 2014. postao predsjednik Turske.
Sljedbenici u njemu vide ličnost koja je omogućila da se čuje glas religioznih Turaka iz radničke i srednje klase, koji su se dugo smatrali marginalizovanim od strane elite okrenute Zapadu, navodi AP.
Smatrali su ga nekim ko je donio period stabilnosti i ekonomskog prosperiteta, izgradnje puteva, škola, bolnica i aerodroma u ranije zanemarenim dijelovima zemlje.
Sa svakim izbornim ciklusom, Erdogan je postajao sve moćniji, a kritičari kažu i sve autoritarniji.
Njegova izborna kampanja bila je žestoka i ogorčena, i u njoj je Erdogan svoje protivnike optuživao da ugrožavaju zemlju i da, čak, podržavaju terorizam.
Pošto je preživao pokušaj državnog udara u julu prošle godine, Erdogan je krenuo u obračun sa sljedbenicima islamskog sveštenika Fetulaha Gulena, koga optužuje da stoji iza tog pokušaja.
U tom obračunu, skoro 100.000 ljudi izgubilo je posao, a među njima su sudije, pravnici, nastavnici, novinari, vojna lica i policajci. Više od 40.000 ljudi je bilo uhapšeno i zatvoreno, uključujući i kurdske poslanike.
Stotine nevladinih organizacija i medija je zatvoreno, kao i mnoge ustanove, od škola do klinika za plodnost.
Erdogan, takođe, nije poštedio ni evropske zemlje, optuživši vlasti u Holandiji i Njemačkoj da su “nacisti” jer nisu dozvolile da turski ministri na njihovom tlu vode referendumsku kampanju među turskim državljanima.
Kao premijer, Erdogan je imao podršku kurdske manjine, koja čini oko petine stanovništva Turske. On je smanjio ograničenja u pravu na obrazovanje na kurdskom jeziku i davanju djeci kurdskih imena.
U to vrijeme je postignut i krhki prekid vatre sa kurdskim pobunjenicima na jugoistoku zemlje, koji se međutim, raspao 2015. godine i od tada je oko 2.000 ljudi poginulo u sukobima pobunjenika i pripadnika snaga bezbjednosti.
Erdogan je, pred referendum, obećao da će novi predsjednički sistem donijeti period stabilnosti i prosperiteta za Tursku.
Izvor: Novosti
