Prije 50 godina u Jugoslaviji su se pojavili plastični crveni kiosci, koji su u to vrijeme bili neobični za tadašnje poimanje arhitekture. Umjesto malih, sivih, betonskih objekata pojavili su se crveni, mada je bilo i drugih boja ali je dominirao crveni, sa zaobljenim i velikim staklenim povšinama, te su bili lako prenosivi. Preko 7.500 modula kioska K67 je izašao iz pogona fabrike u Ljutomeru, a u njemu su se prodavale novine, autobuske i trajektne karte, burek, hot dog, ćevapi, cvijeće i ostalo.
(K67)
Legendarne crvene kioske „K67“ dizajnirao je slovenački dizajner Saša Machtig.
(Saša Machtig)
Danas jedan potpuno restauriran K67 stoji u dvorištu Mykita House-a u Krojcbergu u Berlinu, gdje će mnogi moći kupovati kafu i snekove. Začetnik ovog projekta je Martin Ruge von Low koji je ovu ideju zamislio još prije dvadesetak godina. Ovaj berlinski dizajner je naime krajem devedesetih tokom jednog putovanja kroz Poljsku ugledao ovaj kiosk i poželio ga imati. Tokom ove godine, a pod budnim okom idejnog tvorca Saše Machtiga, dopremio je jedan kiosk iz Ljubljane u Berlin, te ga temeljno restaurirao.
„Kao da dolazi iz neke prošle budućnosti: futuristički retro“, riječi su kojim ovaj kiosk opisuje Martin Ruge von Low.
K67 je nakon svog nastanka krajem šezdesetih godina prošlog vijeka, bio predstavljen svjetskoj kreativnoj eliti. Prvo mu je poznati londonski Design Journal 1970. godine posvetio udarni članak,a iste godine tada još vrlo mladi arhitekt Saša Machting dobija poziv njujorške MoMe.
Gotovo svi prisutni u berlinskom atriju ovaj neobični kiosk su vidjeli po prvi put u životu. Ali, ipak za sve one koji su bar jednom bili na prostoru koji se nekada zvao Jugoslavija, a takvih je sigurno mnogo bilo u Njemačkoj, ovaj kiosk je dobro poznat oblik.
Izvor: DW
