Tekst
prenosimo u cjelosti:
”Poput zabavnog
parka nekog političkog kulta, kip Bila Klintona koji maše, visok tri metra, bdi
nad Bulevarom Bila Klintona, nedaleko od butika ”Hillary”. Metalna bista bivšeg
američkog sekretara tokom Klintonovog mandata, Medlin Olbrajt, vreba u parku u blizini.
Izvan grada, u blizini američke vojne baze, dionica puta, duga 20 kilometara, nazvana
je po pokojnom sinu Džoa Bajdena. Kongresmen iz Bronksa, Eliot Engel, ne samo da
je dobio sopstveni bulevar, već se njegovo lice našlo i na poštanskoj markici.
Iako zvuči
poput plejade nakaza za političku močvaru, stvarno je, a sve je to omogućeno pomoću
dvije milijarde dolara američkih poreskih obveznika. Tome dodajte još jedan
veliki račun za američke trupe koje su tu stacionirane – ne kako bi zaštitile mjesto
od stranih osvajača ili osigurale vitalne američke interese – već kako bi spriječile
lokalno stanovništvo da se ne poubija međusobno. Ova cirkuska predstava zove se
Kosovo.
Kosovo je beskrajni
haos. Tamošnji narodi, mješavina nepomirljivih kultura, dokazali su kroz
istoriju da ne mogu da se slože bez nekog oblika diktature ili vojne okupacije.
Svaka strana se etnički „čisti“ od druge u građanskom ratu koji se vodi između
Albanaca – muslimana i Srba – hrišćana. Albansko većinsko stanovništvo protjeralo
je većinu hrišćana, a da niko u svijetu nije naročito mario za to, i proglasilo
nezavisnost od Srbije.
Otcepljena
provincija, bez izlaza na more, nema strateški značaj za SAD. Na površini upola
manjoj od površine Vermonta, broj stanovnika Kosova je skoro jednak broju
stanovnika Bronksa. To je zbrka od pet službenih jezika i dva pisma. Osamdeset
posto mladih ljudi je nezaposleno. Najpoznatiji izvozni proizvod Kosova su džihadisti.
Prije nešto
više od dvije decenije, krvavi građanski rat na Kosovu protiv hrišćana i oštar odgovor
hrišćanskih Srba naveli su kongresmena Engela da ubijedi gospođu Olbrajt i
gospodina Klintona da upotrijebe američku vojnu silu i poraze hrišćansku
stranu. Gospodin Klinton koristio je NATO kao paravan za vođenje kampanje
bombardovanja, s ljubavlju nazvanom ”Medlinin rat” , navodno sa ciljem da se zaustavi
krvoproliće.
Humanitarno
bombardovanje je Kosovu donijelo autonomiju, ali bombe nisu bile dovoljne. Islamistički
pobunjenici – Oslobodilačka vojska Kosova (OVK) – izvodila je gerilske
operacije na terenu kako bi oblikovala novu pobunjeničku vladu. Mnogi američki
zvaničnici su u to vrijeme OVK smatrali islamističkom terorističkom grupom, ali
gospodin Engel nije bio uznemiren. Iskoristio je svoju poziciju u
Spoljnopolitičkom komitetu Predstavničkog doma kako bi sponzorisao finansiranje
OVK. To je zasigurno pomoglo da se lik gospodina Engela nađe na poštanskoj
markici Kosova.
Nakon rata,
lokalno stanovništo je još jednom pokazalo da ne umije da se slaže i da im je
potrebna naoružana dadilja. Gospodin Klinton doveo je američke trupe s evropskim
saveznicima pod NATO zastavom i apsurdno pozvao ruske trupe da ”pomognu”. Ova
nepromišljena hibridna saradnja umalo je dovela do vojnog sukoba NATO-a sa
Rusijom.
Sa SAD-om i
savezničkim kopnenim snagama koje su pružale militarizovanu dječiju zaštitu, ”mirovni proces” se godinama razvlačio,
tokom koga se secesionistička pokrajina odvojila od Srbije 2008. godine i
zahvaljujući američkim trupama, koje su osigurale da se mirovni proces razvlači
beskonačno, proglasila nezavisnost.
Vidjevši da
je Rusija iskoristila priliku da obnovi svoje vijekovima stare veze sa Srbijom,
a da Kinezi traže uporište u Evropi, Trampova administracija je pokušavala da
izvuče SAD iz zbrke koja se zove Kosovo i pogura Srbiju ka zapadu. Iako mala
zemlja, Srbija ostaje čvorište koje povezuje jugoistočnu i srednju Evropu, kao
i djelimični kopneni most iz srednje Evrope, daleko od Crnog mora u kojem
dominiraju Rusija i Turska, prema Mediteranu.
Međutim, to
ništa ne znači onima koji podržavaju Kosovo. U Vašingtonu koji je obuhvaćen
pandemijom, oni koji recikliraju unaprijed napisane teme bleje kako bi privukli
pažnju i spasili klintonovski ”status quo”. Jedan od njih je napravio pauzu
od izolacije kako bi nazvao Kosovo ”najvećom pro-američkom državom u Evropi”,
dok je drugi ovu malu državu nazvao ”najvećom pro-američkom zemljom na
svijetu”.
Ova izjava
može biti istinita dok god glupi Amerikanci nastave sa upumpavanjem gotovine i
pružanjem vojne zaštite od omrznutih hrišćana. Međutim, to se ne slaže sa
statusom Kosova kao najvećeg prostora za regrutovanje džihadističkih terorista,
posmatrano po glavi stanovnika.
Dugogodišnji
sljedbenici Klintonove politike se sada žale da ”američka strategija za Kosovo
doživljava krah”.
Bilo je krajnje
vrijeme.”
See how the Swamp is quietly using the pandemic to save its legacy in a place of no strategic value to the United States. #DrainTheSwamp #Kosovo @RepEliotEngel @madeleine @RichardGrenell @StateDept https://t.co/WfPRvHmvKC
— J Michael Waller (@JMichaelWaller) April 22, 2020
Izvor: washingtontimes.com
Frontal/D.M.
