Dvadesetak kilometara od grada-luke Bizerte u Tunisu je Menzel Burgiba, naselje na periferiji grada gdje je međunarodno vojničko i hrišćansko groblje.
Groblje je u veoma lošem stanju. Grobovi su porušeni, nadgrobne ploče popucale, zarasle u travu… Ali, pri dnu groblja blista obnovljeni spomenik sa kupolom i natpis "Francuzima i Srbima umrlim za otadžbinu".
Nedaleko je Srpsko vojničko groblje – sređeno i očišćeno. Sablje od livenog gvožđa, pobodene u zemlju u savršenom su redu. Na svakom je pločica, ime, grb, jedinica, lovorov venac.
"Preko 1.200 srpskih vojnika je sahranjeno na vojničkom groblju u Menzel Burgibi. Za njih 800 zna se tačno mjesto, ime i datum rođenja. Međutim, ostali su sahranjeni kao neznani vojnici", kaže turistički vodič Tomislav Štulić.
Groblje održava Vaurdija, koja je sada u osmoj deceniji. U prevodu sa arapskog na srpski jezik njeno ime znači Ruža. Živi u kući pored groblja i poslije muževljeve smrti, sa sinom i unukom, brine o srpskom groblju. Sve koji su došli zajedno sa ekipom RTS-a je poljubila.
"Srećna sam što ste došli. Vi ste moja rodbina. Ovde su sahranjeni vaši. Mi smo jedno. Ja brinem o vašim precima. Nedavno je izdata knjiga o srpskim vojnicima koji su ovde sahranjeni. I ja sam u njoj", kaže Vaurdija.
Od 1915. do 1917. godine više od 60.000 srpskih boraca je stiglo na obale sjevera Afrike, tako da je i tu dio srpske istorije. Oporavljali su se i liječili od posljedica ranjavanja, gladi i tifusa poslije prelaska Albanije. Lijeka, nažalost, nije bilo za više od 3.000 boraca. Njihove vječne kuće su "tamo daleko" u Egiptu, Alžiru, Maroku i Tunisu.
Oko 10.000 srpskih vojnika stiglo je poslije prelaska Albanije 1915. godine u Bizertu. Tada su sagrađene i drvene barake. Narednih nekoliko godina ovdje im je bila druga kuća. To je još jedan dokaz neraskidivog prijateljstva između Tunisa i Srbije.
Izvor: RTS
