Kineska
poslovica kaže „pazite šta želite“. Moja prilagođena verzija je „pazite za šta
glasate“. Ne izvinjavam se što sam posvetio toliko kolumni onome što je u
četvrtak postalo beznadežan slučaj onih koji su bili za ostanak u EU.
Proevropske snage u ovoj zemlji, nažalost, pretrpjele su kolosalni neuspjeh
vođstva. Neuspjeh u zagovaranju našeg ostanka u EU seže u prošlost, isto kao i
postepena i podmukla antievropska kampanja u Murdochovoj štampi i očigledni
sumnjivci u drugim medijima.
Proročka
knjiga Denisa MekŠejna ”Bregzit: Kako će Britanija napustiti Evropu u 2015.”,
jako dobro otkriva slijed događaja. (Ono što nas čeka, opisano je u MekŠejnovom
najnovijem izdanju, ”Brexiternity”, i nedavnom magistarskom predavanju ser
Ivana Rodžersa na Univerzitetu u Glazgovu) Kao što je MekŠejn napisao 2015.
godine: „Referendum o Evropi nije o koristima ili troškovima članstva u EU, već
na širem protestu zbog ekonomskih i društvenih promjena koji se unutar
Britanije pojavljuju kako bi proizveo jednak broj gubitnika i pobjednika.“
Uvijek je
bilo lako kriviti "Brisel" za politike koje su postale kontroverzne,
čak i kada su takve politike pokrenule uzastopne vlade Velike Britanije. Jedan
od vodećih počinitelja laži o Evropi bio je, naravno, sam bivši dopisnik Telegrafa
iz Brisela: Boris Džonson.
Džonson je
takav majstor onoga što je njegov navodni heroj, Vinston Čerčil, nazvao
„terminološkim neistinitostima“, da se ništa što je tvrdio tokom kampanje ili
na jutro njegove pobjede, ne može uzeti po svojoj vrijednosti. „Konzervativizam
jedne nacije“? Upravljati za interese onih sjevernjaka koji su mu "pozajmili
svoje glasove"? Ne bih rekao! Kako se to poredi sa njegovim planovima za
deregulaciju, veće usklađivanje sa Trampovom Amerikom i mogućnostima
profitiranja od Bregzita, čemu se raduju njegovi finansijski sponzori?
Kao što je
Rodžers rekao u svom predavanju u Glazgovu, Džonsonova tvrdnja da "nećemo
trpjeti bilo kakve posljedice u pogledu pristupa tržištu, možda našem najvećem
tržištu roba i usluga … očigledno je neistinita. Ne dobija se istina kroz
beskrajno ponavljanje. "
Nacija je
bila žrtva prevare širokih razmjera u kampanji za napuštanje EU. Besmislena
propaganda o „rješavanju Bregzita“, u jednom trenutku, bila je previše za savjetnika
u Britanskoj ambasadi u Vašingtonu, koji je nedavno podnio ostavku, jer se nije
više mogao nositi sa promjenljivom retorikom.
Ali da se
vratimo na neuspjehe vođstva: neuspjeh Džeremija Korbina bio je na epskih
razmjera. Po opštoj pretpostavci kao zagovornik izlaska Britanije iz EU, učinio
je veliku grešku misleći da će okolišanjem oko referenduma, nekako moći ugoditi
onim navodno prirodnim laburistima iz Srednje Engleske i sjevera koji su
glasali za napuštanje EU na referendumu. Izbori su pokazali da se previše njih
jednostavno smijalo njemu u lice.
Čini se da
su izbori bili i svojevrsan referendum o Korbinu. Bilo je, i ostaće beskrajna
nagađanja o razlozima zbog kojih mu je biračko tijelo povjerilo još manje
povjerenja nego Džonsonu. Ali istorijski gledano, čini mi se, u pitanju je
jednostavan, temeljni uzrok, bez obzira na Korbinove lične nedostatke.
Početkom
osamdesetih godina, umjereni centar Laburističke stranke borio se protiv
ekstremne ljevice – tada poznate kao ”Militantna tendencija, a ne momentum” –
i otjerao ih sa političke scene. Pokojni Denis Hili odigrao je ključnu ulogu,
kao i Nil Kinok i Roj Hetersli. A umjerena ljevica u Britaniji i kontinentalnoj
Evropi gledala je neuspeh eksperimenta predsjednika Miterana sa „socijalizmom u
jednoj zemlji“ između 1981. i 1983. i naučila lekciju. Među onima koji su
naučili lekciju, bio je i sam Miteran. Toni Bler i Gordon Braun su to uzeli u
obzir takođe.
Nažalost,
ovog puta je ekstremna ljevica osvojila Laburističku stranku, sa rezultatima
koje sada vidimo. Iz razloga, koje ja ne razumijem, Korbin i njegovi saveznici,
poput Šejmusa Milnea, vjeruju da je EU neka vrsta kapitalističke zavjere.
Uprkos mnogim sumnjama o samom Korbinu, da nije okolišao i energično promovisao
ostanak u EU i referendum bez ikakvih uslovljavanja, možda bi mogao postojati
kakav-takav parlament i ugovori koji bi mogli obuzdati Korbinove divlije
planove. Takođe, nesretna Džo Svinson nije smjela napraviti takvu stratešku
grešku, isključivši drugi referendum za koji se njena stranka ranije zalagala.
Međutim, tu
smo – gdje jesmo. Stranka za Bregzit i Konzervativci će "ispuniti"
Bregzit. Ali, daleko smo „završetka Bregzita“,jer izborni rezultat znači da je
Bregzit tek počeo. Da li je britanskoj javnosti dosadila priča o Bregzitu? Žao
mi je, ali čeka nas mnogo više dosade, i bog zna koliko ekonomske štete od
napuštanja jedinstvenog tržišta – čije stvaranje je, ironično, Kenet Klark
smatrao najvećim dostignućem Margaret Tačer.
Srećan
Božić!
Izvor: theguardian.com
