Iako je nenastanjena i surova, ruska tajga je izvor minerala i nafte za Rusiju. Tokom jedne ekspedicije 1978. godine grupa ruskih geologa naišla je na znakove ljudi u zabačenim šumama hiljadama kilometara daleko od civilizacije.
Prateći utabani put kroz šumu, geolozi, naružani i sa po kojim poklonom krenuli su da istraže. Naišli su na obrađene usjeve i malu kolibu. Iz trošne kolibe je izašao stariji čovjek, zbunjen i prestrašen. Geolozi ga pozdraviše i on ih pozva u svoj dom. Svjetlost koja je ulazila kroz jedini prozor obasjala je petočlanu porodicu Likov.
Otac je ispričao svoju priču.
Porodica je bila dio fundamentalističke pravoslavne sekte koja od 17. vijeka ne prihvata reformu crkve i napredak, pa su bili prinuđeni da biježe. Pod Boljševicima više nisu bili sigurni ni u zabačenim selima, pa je Karp Likov 1936. godine okupio porodicu i povukao se duboko u šumu sa suprugom Akulinom, sinom Savinom i ćerkom Natalijom.
Nešto hrane i garderoba bili su sve što su ponjeli sa sobom u tajgu u kojoj su izgradili drvenu kolibu i dobili još dvoje dece, sina Dmitrija i ćeku Agafiju.
Preživljavali su zahvaljujući usjevima, krompiru i raznom šumskom voću koga je bilo u izobolju za vrijeme kratkog ljeta. Najmlađi sin Dmitrij bio je izvrstan lovac, oslanjao se na drevne vještine lova. Ipak meso koje su imali brzo se krvarilo. Kada je snjeg pao u junu 1961. godine, propali su im usjevi, i njihova majka, Akulina, umire o gladi.
Geolozi su ih ponudili nekom hranom koju su ponjeli, ali je porodica jedino prihvatila so, bez koje su teško živjeli. Tim geologa se nastanjio u blizini kolibe i postepeno se porodica navikla na kontakt sa drugim ljudima. Djeca su po prvi put probala hljeb i čuli sve o svijetu što su propustili. Nisu znali za Drugi svjetski rat, niti na za čovjekovo slijetanje na Mjesec, ali nisu bli iznenađeni pojavom satelita jer su primjetili nove zvijezde na nebu. Poslije nekog vremena, porodica Likov se oslobodila i prihvatla nove poklone.
Nažalost, zbog kontakta sa ljudima i njihovog strogog načina ishane, najstarji sin i kćerka su umrli zbog zastoja bubrga nekoliko godina poslije posjete geologa. Najmlađi sin, Dmitrij umro je od posljedice upale pluća, odbivši liječenje. Njegove posljednje riječi su bile: To nam nije dozvoljeno. Čovjek živi onoliko koliko mu Bog odredi.
U februaru 1988. godine, umire i otac. Agafija, najmlađa kćerka uz pomoć geologa sahranjuje oca. Uprkos pozivima da se vrati u civilizaciju, odlučila da ostane u divljinama Sibira.
To je bio jedini dom za koji je znala.
Frontal/A.G.
