Karijera mu je bila na vrhuncu i ništa ga nije moglo zaustaviti. Bio je šampion.
Sve dok jednog dana….
Šavarš je kao i obično džogirao duž brane u Erevanu, u Jermeniji, 16. septembra 1976. godine. Odjednom, trolejbus sa 52 putnika je izgubio kontrolu i uletio u 10 metara duboku vodu.
Iako bez ikakve opreme, jer je trčao, a ne radio na svojim ronilačkim pripremama, bacio se da pomogne. Skok u ledenu vodu, pravo do autobusa koji je potonuo. Svuda oko se podigao veliki mulj od tog pada, vidljivost gotovo da nije postojala. Sva vrata i prozori bili su zatvoreni. Snagom svog tijela, a vođen čudesnom željom da se spasi bar neko iz te smrtonosne klopke, počeo je da stopalima lomi zadnje staklo na potonulom trolejbusu.
Uspio je. Ledena voda je pokuljala po onesviješćenim i teško povrijeđenim putnicima. On je zgrabio prvu osobu koju je mogao da razazna u toj tmini, izronio i dao svom bratu, Kamu Karapetjanu, takođe plivaču, da je iz vode položi na suvo.
Većina putnika je od siline udara ostala bez svijesti.
Kasnije su se stručnjaci složili da niko osim Šavarša ne bi mogao da uradi ono
što je on uradio.
Šavarš je proveo više od 20 minuta u ledenoj vodi, 30
zarona. Spasio je 20 života. Izvukao je on više od 20 ljudi, ali nisu svi uspjeli
da prežive.
Dok je po ko zna koji put uskakao u vodu, prolaznici su vidjeli
da mu iz tijela vire komadići stakla. Kada su ga kasnije upitali šta je bilo
najstrašnije, Šavarš je odgovorio: ”Znao sam da mogu da zaronim ograničen broj
puta i plašio sam se da ću pogriješiti. Dole je bilo toliko mračno da ništa
nisam mogao da vidim. Jednom sam izvukao sjedište umjesto putnika… Mogao sam da
spasim još jedan život. To sjedište me još uvek progoni u snovima”.
Dok je izvlačio tridesetu osobu, Šavarš je izgubio svijest.
Hrabrost ga je skupo koštala. Zaradio je zapaljenje oba plućna krila i trovanje
krvi. Ljekari veoma dugo nisu znali da li će preživjeti. Život mu je visio o
koncu: bio je bez svijesti 46 dana. Na kraju se oporavio, ali nikada više nije
mogao da se takmiči u plivanju.
Šavarš Karapetjan
Ali, to nije sve. 19. februara 1985. godine, Šavarš se
zadesio u blizini zgrade u plamenu. Uletio je unutra i počeo da izvlači ljude.
I ponovo – višestruke opekotine, dug boravak u bolnici.
Sada, poslije tih podviga, Šavarš vodi tih i povučen život.
Ima malu radionicu za cipele u Moskvi. Zove se “Drugi udah”. Baš kao što je on
dao drugi udah u živote tačno 20 ljudi koji su preživjeli pad trolejbusa samo
zahvaljući njegovom junaštvu.
Izvor: Fejsbuk/Wikipedia
Frontal
