Povodom jubileja, bivši Staljingrad, a od 1961. godine Volgograd,
ukrašen je velikim brojem zastava i crveno-žutim plakatima u čast pobjednika. U planu
je i rekonstrukcija čuvene bitke.
Ruski predsjednik Vladimir Putin prisustvovao je u Volgogradu
paradi u kojoj je više od 650 vojnika prodefilovalo u uniformama Crvene armije,
a različitim manifestacijama pobjeda u Staljingradskoj bici obilježena je i u Moskvi.
Inače, trupe njemačkog feldmaršala Fridriha fon Paulusa kapitulirale
su 2. februara 1943. godine opkoljene vojnicima Crvene armije, poslije krvave bitke
koja je u julu 1942. počela za taj grad na obali Volge, važan tranzitni centar na
putu za Kavkaz i njegove bogate resurse nafte i gasa.
To je bila prva masovna predaja nacističke vojske od početka
rata koja je promijenila tok sukoba kako na strateškom, tako i na psihološkom planu
za Sovjete, koji su na početku rata bili demoralisani zbog serije poraza. Bitka
za Staljingrad je, takođe, jedna od najkrvavijih u istoriji.
Najprije zasut bombama njemačkih aviona, Staljingrad je potom duže
od šest mjeseci bio poprište uličnih borbi između njemačkih vojnika i sovjetskih vojnika
i civila. Borci su imali dodatnog neprijatelja, zimu i glad.
U bici je, prema ruskim zvaničnim podacima, poginulo dva miliona
ljudi sa obje strane.
"Neprekidno su bombardovali, od devet sati ujutru do četiri
popodne. Dva puta naš podrum je bio zakopan poslije eksplozija, ali smo se izvukli",
sjeća se 93-godišnja Tajsija Postnova, koja je u septembru 1942. kao studentkinja
medicine poslata na front.
"Povrijeđeni su neprekidno pristizali. Većina onih koje bismo
liječili, vraćali su se na front", priča Postnova.
Pošto je namirnice bilo teško naći, dugo je preživljavala samo
na suvom hljebu i nekoliko gutljaja vode.
Prekretnica rata
Poslije poraza kod Moskve početkom 1942. godine, njemačka vrhovna
komanda odlučila je da će pravac njenog djelovanja u ljetnjoj ofanzivi biti Kavkaz,
odnosno bogata naftna ležišta kod Bakua.
Njihovim zauzimanjem Nijemci su hteli da osiguraju sigurno snabdijevanje
svojih tenkova na Istoku, ali i da Rusima oduzme kavkaska naftna polja koja su u
velikoj mjeri snabdijevala trupe Crvene armije.
Rusi, sa druge strane, poslije ogromnih gubitaka koje su pretrpjeli
1941. godine, djelimično su povratili moral poslije odbrane Moskve i uspješno izvedene
kontraofanzive.
Vrhovna komanda u Moskvi je, ipak, bila veoma zabrinuta jer će
ponovo morati da ratuje sa "ljetnjim Nijemcem". Zastrašeni strašnim uspjehom
njemačkog "blickriga" na ljeto 1941. godine, Rusi su znali da će zaustavljanje
njemačke ofanzive biti presudno.
Njemačka grupa armija Jug i dio snaga grupe armije Centar, bili
su određeni za sprovođenje operacije "Plavo", odnosno prodora na Kavkaz.
U posljednjim stadijumima planiranja, Hitler je odlučio da podijeli snage i napadne
Staljingrad.
Grad je bio veliki industrijski centar i željezničko čvorište,
ali njemački generalni su upozoravali da u tom trenutku nema strateške opravdanosti
za napad na grad. Ipak, Hitler je bio neumoljiv.
Nijemci su avgusta 1942. godine stigli do Staljingrada odbacivši
ruske branioce preko Dona. Tu su raspoređene rumunske, mađarske i italijanske snage
koje su trebale da zauzmu odbrambene položaje i čuvaju krilo od ruskih kontranapada.
Nacističke snage na čelu sa Fridrihom fon Paulusom su u par mjeseci
zauzele veći dio grada. Ruska vrhovna komanda znala je da po svaku cijenu zadrži Nijemce
još mjesec dana dok se ne završe pripreme za operaciju "Uran".
Ruska taktika bila je da se u potpunosti iskoristi svaki aspekt
gradskih ulica i bliskih borbi i tako eliminiše bilo kakva mobilnost njemačke vojske.
Pored toga, skoro totalno srušeni grad predstavljao je noćnu moru njemačkim vojnicima,
pošto su ruski vojnici herojski branili svaki metar zemlje.
Zamišljena da se prodre sa sjevera, operacija "Uran"
imala je za cilj veliki ruski napad na oslabljeno krilo koje su branile rumunske,
mađarske i italijanske jedinice. Sovjetska ofanziva otpočela je u novembru
1942. godine. General Vatutin brzo je probio odbrambene linije, a u narednih mjesec
dana, sovjetske snage odsjekle su Paulusovu šestu armiju u Staljingradu.
Njemački generali Majnštajn i Hot vraćeni su sa prvobitnog zadatka
zauzimanja kakvaskih naftnih polja. Sada je njihova misija bila da probiju ruski
obruč oko Staljingrada. Ipak, to se nije desilo. Šesta armija ostala je zarobljena
u gradu, a Paulus se konačno 2. februara predao.
Gubitkom ogromnog broja ljudstva i tehnike, kao i potpunim neuspjehom
operacije "Plavo", Nijemci se nikada nisu oporavili. Naftna polja Bakua
ostala su predaleko, a Nijemci će sve do kraja rata imati velikih problema sa snabdijevanjem
tenkova. Nijemci su u borbama izgubili veliki broj iskusnih jedinica, kao i većeg
dijela oficirskog kadra.
(RTS/Frontal)
