Direktor nas je mjesecima snimao skrivenom kamerom u toaletu
Nedostatak efikasnih mehanizama zaštite i neadekvatne sankcije
ostavljaju počinioce nekažnjenima, dok žrtve snose posljedice, pritisnute
između ćutanja i gubitka egzistencije. Strah od osvete, nepovjerenje u
institucije i stigma koja prati one koji se usude da progovore dodatno
otežavaju borbu protiv ovog problema, ostavljajući mnoge žene u tišini koja
traje godinama.
Seksualna iznuda (sextortion) na radnom mjestu predstavljaju
ozbiljan oblik nasilja koji ugrožava fizičko i emocionalno zdravlje zaposlenih,
narušava temelje radne etike i međuljudskih odnosa. Ova dva oblika
zlostavljanja često ostaju neprepoznata ili neprogonjena, iako mogu imati dugoročne
negativne posljedice na žrtve ali i na radnu atmosferu.
Medijska radnica, koja je
tražila anonimnost, podijelila je s nama iskustvo seksualnog uznemiravanja i
zlostavljanja kojem je svakodnevno bila izložena u redakciji. Suočena s jezivim
iskustvima, čiji su detalji ostavili dubok trag na njeno mentalno stanje. Iako
je bila svjesna ozbiljnosti situacije, njeno povjerenje u institucije bilo je
dodatno poljuljano kada joj je policajac
savjetovao da ne prijavljuje direktora, ostavljajući je u osjećaju
bespomoćnosti i nepravde.
„Svaki put kada bi došao na posao, ušao bi u moju kancelariju i
rekao: “Daj da vidim šta si obukla”, smijući se, kao da je sve samo šala. S
vremenom je počeo da me dodiruje po stomaku ili kuku, navodno u šali, da
provjeri da li sam se udebljala, govoreći: “Nemoj da se udebljaš dok radiš
ovde.”, započinje razgovor.
Nasilje nije dolazilo samo s jedne strane, suočavala se s
neprikladnim komentarima, ne samo od direktora, već i od kolega. Takva
atmosfera činila je borbu gotovo nemogućom.
“Isprva mi je sve to djelovalo bezazleno i nisam tome pridavala
značaj. Međutim, svaki dan mi je ponavljao da me kolege mrze zato što sam
muslimanka. Nažalost, nije puno ni griješio – kolege su me nazivale “nečistom”
jer nisam krštena”, prisjeća se.
Direktor ju je često zvao u njegovu kancelariju da zajedno gledaju
muzičke spotove i fotografije.
“Komentarisao bi izgled pjevačica, govoreći šta bi im radio, a
zatim bi mi pokazivao slike žena i upoređivao me s njima: “Ova ima bolje tijelo
od tebe”, “Ova izgleda lošije”, “Ti si ovakva, ti si onakva”… Često je
komentarisao i izgled koleginice novinarke. S vremenom je sve postajalo gore.
Počeo je otvoreno komentarisati moj izgled, raspitivati se o mom mužu i našim
odnosima”, govori uznemireno.
Jednog petka kada je došla na posao kolegica novinarka i
higijeničarka su je pozvale na razgovor, vidno potrešene. Saznaje da je
higijeničarka do je čistila ženski toalet slučajno pronašla skrivenu kameru usmjerenu
ka WC šolji. Ispostavilo se da ta kamera pripada direktoru.
“Pregledom snimaka otkriveno je da je mjesecima snimao
higijeničarku, novinarku i mene u toaletu. Sve tri smo otišle u policiju, ljudi
su bili šokirani, nastao je haos. No, u ponedjeljak nam je inspektor rekao:
‘Ako ste imalo pametne, o ovome ćete šutjeti.’ Nakon toga, ništa se više nije
dogodilo. Svi su otišli na bolovanje. Budući da sam radila po ugovoru o djelu,
nisam imala takva prava. Nastavila sam dolaziti na posao, provodeći osam sati
dnevno, sama s njim”, drhtavim glasom
ističe.
Njegovo ponašanje postajalo je sve bizarnije.
“On je imao umjetno zubalo i satima ga valjao u ustima dok me
gledao i ćutao. Zlostavljao me psihički donosila bih mu papire na potpis, a on
bi ih cijepao, vikao, stvarao scene. Potom bi samo ćutao ili pričao o ratu,
govoreći kako ga traže, kako je ubica, kako je na spiskovima… A ja, sama sa
njim u rekaciji”, ističući dok joj se oči pune suzama.
Posljednje dvije godine radnog odnosa gotovo je svakodnevno
plakala.
“Tresla sam se prije dolaska na posao, posebno u periodima kada su
se obračunavali porezi – bojala sam se da nisam nešto pogriješila i da će
vikati na mene. Počela sam se prejedati, na svakoj pauzi plakala u toaletu. Moj
posao iz snova pretvorio se u noćnu moru. Godinu dana nakon što sam dala otkaz,
išla sam na psihoterapije”, za kraj govori.
Seksualna iznuda je rasprostranjena u BiH,
samo što je to još uvijek neželjena pojava koja se „gura po tepih“ i radi se o
„tihoj korupciji“, ističe Vesna Iliktarević iz Helsinškog parlamenta građana
Banja Luka, koji su radili detaljo istraživanje pod nazivom “O rasprostranjenosti seksualne iznude u društvu”.
Pa tako 73% ispitanika smatra da je seksualna
iznuda itekako prisutna u našem društvu. Na pitanje da li se seksualno
iznuđivanje dešava na radnom mjestu čak 76% ispitanika je reklo da. Najveći
broj ispitanika, njih dvije trećine, smatra da se seksualno iznuđivanje rijetko
ili nikada ne prijavljuje organima gonjenje, pa čak ni osobi od povjerenja, a
razlog tome leži što su žrtve stigmatizirane, ucijenjene, traumatizovane,
sramota ih je, u egzistencijalnim i drugim su problemima.
“Žrtve seksualne iznude, su najčešće ranjive
kategorije, koje su obično u podređenom položaju, a počinioci su osobe kojima
je povjerana vlast/moć/nadređenost/autoritet u odlučivanju. U pomenutom istraživanju, u fokus grupi, neke ispitanice
su priznale da su imale lično iskustvo u vezi sa seksualnim iznuđivanjem samo
jednom, dok je manji broj ispitanika imao ovo iskustvo duže od godinu dana, što
je veoma alarmantno. I jedna sekunda je previše da neko trpi seksualno
iznuđivanje, a kamoli da se dešava tako dug vremenski period”, ističe
Ilikatarević.
Žrtve na
meti osuda
“Žrtve su stigmatizirane, boje se da prijave
seksualnu iznudu, čak i kad progovore, često su na meti osuda, a počinilac se
opravdava tipa: uzoran šef, muž, građanin i slično. Važno je da pošaljemo
poruku, a posebno ženama, koje potencijalno mogu biti žrtve seksualne iznude,
da svako ima pravo na zaposlenje, napredovanje, veću platu, položene ispite i
sva druga prava bez seksualne iznude, te da niko ne smije zloupotrebljavati
svoj položaj, autoritet i funkciju” napominje Ilikatarević.
Tokom uličnih akcija u okviru kampanje, mnogim
građanima i građankama bilo je važno što se seksualna iznuda konačno pojavila
kao tema u javnom diskursu.
“Anonimno su nam govorili građani i građanke, da im je kćerka imala
situaciju na fakultetu, ili drugarica na poslu… I znate kako se to završi, žena
da otkaz na kraju ili napusti i prebaci na drugi fakultet. Žrtva trpi i snosi
posljedice, umjesto počinilac”, napominje Ilikatarević.
Iz navedenog istraživanja najveći broj ispitanika, njih preko 50% smatra
da se kao osnov za seksualno iznuđivanje koriste eksplicitne fotografije žrtve
ili bliske osobe, dok još 17% ispitanika smatra da se kao osnov koriste
eksplicitni video.
“Apelujemo na sve da ne šalju eksplicitne
fotografije i videa, posebno ne putem društvenih mreža, u kojem vrebaju mnogi
predatori. Uopšte, treba biti oprezan šta dijelimo putem društvenim mreža, kako
komuniciramo, sa kim i slično. Društvene mreže, sa druge strane, mogu biti ok
prostor da profesionalno govorimo o seksualnoj iznudi kao neželjenoj pojavi”, naglašava
Ilikatarević.
Seksualna iznuda s pozicije moći ozbiljan
zločin koji je društveno neprihvatljiv, govori Anica Ramić iz udruženja “Stop
Mobbing”
“Pojmove korupcija, zloupotreba položaja i
moći sa seksom I uznemiravanjem, nameće se zaključak da prethodno navedene
pojmove treba obuhvatiti pod jedinstven društveni fenomen – sextortion.
Koruptivna radnja koja u sebi sadrži elemente
seksualnog uznemiravanja ili zlostavljanja, posljednjih godina na sebe skreće
pažnju mnogo više nego što je to bio slučaj u prošlosti. Iako je takva
društvena anomalija, postojala i mnogo ranije” naglašava Ramić.
Prijavite
seksualno uznemiravanje odmah
“Najbrži put da se seksualna iznuda s pozicije
moći zaustavi jeste da žrtva prijavi počinioca i to odmah nakon što je djelo
počinjeno. Prijava se podnosi policiji putem telefona ili direktno u nadležnoj
policijskoj upravi, to jest upravi na čijem području se dogodila seksualna
eksploatacija – iznuđivanje seksa s pozicije moći. Prijavljivanje pomaže da se
pronađu i kazne osobe koje su počinile seksualnu eksploataciju – iznuđivanje
seksa s pozicije moći. Prijavljivanjem poboljšavaju se sigurnost i zaštita osoba
koje su preživjele neki oblik uznemiravanja”, govori Ramić.
Ističe da ukoliko dođe do suđenja žrtva mora
biti svejsna da je jedana od najvažnijih dokaza njeno svjedočenje koje može da bude vrlo zahtjevno.
“Također, mora biti upoznata sa činjenicom da
ovakvi slučajevi mogu zadobiti veliku medijsku pažnju, posebno ukoliko je
optuženi neka javna ličnost, ali da u takvim slučajevima žrtva može tražiti mjere
zaštite za svjedoke” zaključuje Ramić.
Trenutno ne postoji jasna pravna definicija
seksualne iznude u zakonima Bosne i Hercegovine, što otežava postupanje
nadležnih institucija napominje pravnica Tea Pokrajčić iz Kuće ljudskih prava
Banja Luka.
“Žrtve koje se suoče sa ovim oblikom
zloupotrebe moći mogu preduzeti nekoliko pravnih koraka kako bi zaštitile svoja
prava i pokrenule postupak protiv počinioca. Jedna mogućnost je prijava
nadležnim institucijama, prije svega policiji ili tužilaštvu, u cilju
pokretanja krivičnog postupka. U slučajevima kada se seksualna iznuda dešava u
okviru radnog odnosa, žrtva osim krivične prijave ili privatne tužbe, može
podnijeti predstavku poslodavcu ili nadležnoj osobi u organizaciji” naglašava
Pokrajčić.
Dalje navodi da ovaj oblik zloupotrebe nije
eksplicitno prepoznat u zakonima, slučajeve je potrebno tretirati kroz druge
pravne okvire, poput zloupotrebe položaja, podmićivanja, ucjene ili seksualnog
uznemiravanja.
“Problem je u tome što nedostatak direktne
zakonske norme otežava podizanje svijesti o ovom ponašanju kao zabranjenom,
zatim otežava pravnu kvalifikaciju djela I može usporiti ili otežati postupak
pred sudom. Dodatni izazov predstavlja i eventualni manjak materijalnih dokaza,
jer se seksualna iznuda često dešava bez svjedoka, a žrtve, koje su redovno u
podređenom položaju, se ustručavaju prijaviti slučaj zbog straha od odmazde ili
nepovjerenja u institucije”, ističe Pokrajčić.
Seksualna
iznuda se retko prijavljuje, a još ređe kažnjava
“Sve ovo dovodi do situacije u kojoj se
seksualna iznuda rijetko prijavljuje, a još rjeđe sankcioniše, što samo
ohrabruje počinioce da nastave sa ovakvim ponašanjem. Jasno je da je neophodna
hitna zakonodavna reforma kako bi seksualna iznuda postala prepoznata i
sankcionisana u pravnom sistemu BiH”, objašnjava Pokrajčić.
Psihološkinja Irena Đumić govori da seksualno
uznemiravanje predstavlja oblik seksualnog nasilja, a njegove posledice postaju
ozbiljnije što duže traje i što je intenzivnije. Kao i svaki vid nasilja,
negativno utiče na mentalno zdravlje žrtve.
„Posljedice kod nekoga ko je seksualno
uznemiravan mogu biti depresija, anksioznost, napadi panike, nesanica, noćne
more, osjećaj sramote, krivice, poteškoće sa koncentracijom, glavobolja, umor,
gubitak motivacije, poremećaji prehrane, alkoholizam, gubitak samopouzdanja,
povlačenje u sebe, opšti gubitak povjerenja u ljude, povišen krvni pritisak,
PTSP, suicidalne misli, pa i pokušaj samoubistva ili samoubistvo“, objašnjava
Đumić.
Sve posljedice seksualnog zlostavljanja,
pa tako i seksualne iznude su vrlo slične.
„Mala razlika je što je kod žrtava
seksualne iznude pojačana konstantna ankioznost od curenja sadržaja u javnost
ili tamo gdje nasilnik prijeti, čime se pojačava osjećaj straha, konstantna
anksioznost, osjećanje krivice i stida ukoliko taj sadržaj vide oni za koje se
žrtva plaši da ga vide“, naglašava Đumić.
Žrtve često ne prijavljuju ovakve slučajeve
zbog nepovjerenja u sistem ili straha da bi prijava mogla izazvati još veće
nasilje. Neizvjesnost o tome kako će nasilnik reagovati dodatno ih
obeshrabruje.
„Osjećanje stida ih sprečava u tome, jer
će prijavom neki službenici, advokati, sudije, psiholozi morati biti upoznati
sa sadržajem, nepovjerenje u profesionalce i sistem, posebno u manjim
sredinama, i strah da će sadržaj „procuriti“ u javnost ili do bliskih osoba i
saradnika, te da će žrtva biti javno osramoćena. Što se tiče nošenja sa
osjećanjima, svakako je komplikovano i teško, i svim žrtvama bih u ovom procesu
preporučila stručnu psihoterapijsku pomoć“, zaključuje Đumić.
Seksualna iznuda, uznemiravanje i zlostavljanje
ne biraju svoje mete, sve smo potencijalne žrtve. Kao društvo, moramo prestati
žmiriti i tolerisati nasilja jer nasilje de facto uništava živote.
8. mart 2025. godine u Sarajevu slavimo na ulici u protestnoj šetnji
za žene radnice i njihova većinom uskraćena prava. Osmomartovski marš će
ove godine ukazati na goruće probleme radništva, posebno žena. Članke
koje objavljujemo ususret 8. martu posvećujemo njihovim borbama i
pobjedama i njima pozivamo sve da ovaj praznik obilježe izlaskom na
osmomartovski marš. Pratite nas na Instagram stranici i Facebooku za sve informacije o maršu.
Piše: Melani Isović
Ilustracija: Prikaz scene iz serije Mad Men (2007), kreativna intervencija @svesutovjeshtice
Izvor: feministika.ba
