Kako se pod Turcima grad nije osvjetljavao, žitelji su bili primorani da noću idu sa fenjerima, a kasnije, kada se pod knezom Milošem varoš počela izgrađivati, na prijedlog dućandžija, upravnik Beogradske policije Petar Lazarević pokreće pitanje noćnog osvjetljenja.
Tako on pismom od 27. aprila 1830. godine kneza Miloša izvještava o uvođenju prvog uličnog osvjetljenja.
– Trgovci ovdašnji, koji dućane drže, više puta predstavljali su mi tužbu da su više puta dućani razbijani od lopova. Govore da bi voleli da mi postavimo našu patrolu i da plaćaju kao što su čuvarima plaćali.
Јa odma` učinim naredbu te naručimo deset fenjera na svakom ćošku, svaku noć, da gore. Trošak za fenjere i sveće naplaćivaću od dućandžija. Јednog pandura policija ima, a uzeću još jednoga koga he varoš plaćati svaku noć sa policijom da ide u patrolu i da dućane od vatre čuvaju – naveo je Lazarević.
Ali, već 1846. godine u Beogradu nije bilo nijednog fenjera.
Hroničar "Srbskih novina" u broju od 26. novembra 1846. godine žali se na takvo stanje, jer "zaista je nepristojno za građane beogradske da u glavnoj varoši Knjaževstva serbskog nema još nijednog fenjera noću".
Pitanje osvjetljenja ulica često je raspravljano na opštinskim sjednicama.
Prema tadašnjim shvatanjima, "pošten svijet noću spava", a tražiti da se ulice osvjetljavaju za "sumnjiva lica koja tumaraju, za bekrije i njima slične", izgledalo je tadašnjim ljudima nerazumno.
Ako je baš riječ o odlasku na kakvo posijelo, zabavu, bal, onda treba sam ponijeti fenjer.
Prema podacima iz "Srbskih novina", godine 1856. u cijelom Beogradu bila su svega dva opštinska fenjera: jedan na samoj Opštinskoj kući, a drugi na Terazijama.
Beograd je, ipak, prije većine evropskih i svjetskih metropola dobio električno osvjetljenje.
U beogradskoj varoši 1893. godine upaljena je prva električna sijalica. Tadašnja gradska uprava, birajući između električnog i gasnog osvjetljenja, opredijelila se za savremenije naučno-tehničko dostignuće.
Izvor: srna.rs
