Prvo što para uši i što je uvijek prvi argument studenata na javnim univerzitetima je sljedeće: "Na pojedinim privatnim visokoškolskim ustanovama diplome iz pomenutih oblasti se stiču takoreći `preko noći`, dok studenti na javnim ustanovama diplome iz tih oblasti stiču i po nekoliko godina uz puno mukotrpnog rada i učenja".
Sa ovim se slažem i saosjećam u patnji koju jedan student javnog univerziteta proživi sjedeći danima i noćima nad knjigom, pamteći napamet stvari koje će mu trebati jednog dana kao i Havajima grtalica, ali za te pretrpljene muke podnesite Svetom arhijerejskom sinodu molbu za prijem u red svetaca, a ne pismo Rektorskoj konferenciji Republike Srpske, malo ste pogriješili adresu.
Nego da sad obrazložim taj stav koji ste tražili od pojedinih dekana i rektora.
Do čega može dovesti ukidanje privatnih fakulteta? Od svakako prevelikog broja studenata na javnim univerzitetima imaćemo još veći broj studenata, po pravilu lošijeg kvaliteta.
Dakle, imaćemo lošije uslove za kvalitetnije obrazovanje novih studenata koji su željni znanja, rada i učenja, koji imaju potencijal da postanu vrhunski stručnjaci iz određenih naučnih oblasti.
Dalje, od približno 140 miliona KM dominantnijeg položaja javnih univerziteta, prema budžetu za posljednju godinu, napravićemo 100% monopolistički položaj.
Dakle, kakva je mogućnost za napredovanje i podizanje nivoa kvaliteta obrazovanja jednog fakulteta, koji nema apsolutno nikakvu konkurenciju. Složićemo se ravan nuli. Sljedeće pitanje koje se postavlja, kako će ukidanje ovih privatnih programa doprinijeti tome da danas – sutra budete bolji pravnici, pedagozi ili doktori? Pa neće ni doprinijeti, naprotiv, bićete vjerovatno lošiji i pravnici i pedagozi i doktori.
Složićemo se da ukidanjem ovih programa na privatnim fakultetima, neće se podići nivo obrazovanja na javnim univerzitetima. Sva argumentacija svodi se na to da smo mi završili državni, mi smo bolji, hajdemo zbog toga ukinuti privatni.
Možemo govoriti o problemu zapošljavanja, ali da li je ukidanje studijskih programa na privatnim univerzitetima rješenje? Da li će se time iskorijeniti mito i korupcija iz društva? Nepotizam? Letargija? Nerad?
Mladi studenti, kolege, nećemo problem riješiti poprijeko. Nemojmo se zavaravati da će ukidanje ovih studijskih programa od nas napraviti bolje akademske građane. Ako su studenti javnih univerziteta stvarno toliko bolji, hajdemo onda ući u jednaku tržišnu utakmicu. Hajde da ukinemo finansiranje iz budžeta, jer taj budžet svakako mi sami i punimo putem poreza i doprinosa na koje otpada skoro pola mjesečne plate u RS. Nije to gomila para koja se može razbacivati naokolo, taj budžet je manje goriva u mome autu, manje piva u mom stomaku i ubjeđivanje samog sebe da mrzim cigare.
Volio bih da na javnim univerzitetima plaćamo godinu 3000 KM, a ne 80 ili 400 ili 600 KM pa da onda vidimo ko upisuje “teže”, a ko “lakše” fakultete. Hajde da pri zapošljavanju napravimo objektivne kriterijume gdje ćemo moći pokazati da smo bolji (mada nisam stanovišta da jesmo, jer silovanje i bombarodavanje informacijama ne znači da ćemo sutra znati bolje raditi određeni posao od onih koji nisu prošli ovakvu torturu).
Hajde da pokažemo da su nam sticanje znanja i radnih vještina prioritet, a ne ukidanje privatnih fakulteta, koji su u našim očima nepremostiva prepreka i izvor svih naših problema. Hajde da stvarno pokažemo da smo bolji i da dovedemo privatne fakultete do gašenja, ne po sili zakona, nego po sili tržišne utakmice u kojoj slabiji gubi.
Napomena: apsolvent sam Pravnog fakulteta Univerziteta u Banjoj Luci.
Aleksa Prole
