Pismo Slobodana Miletića (9.3.2013.)
Prošli su mjeseci a nikako da napišem nešto o svom stanju a
ni da se zahvalim svima vama koji ste bili uz mene od prvog dana.
Pa evo, zovem se Slobodan Miletić, rođen sam 21. novembra
1985. godine u Tesliću. Djetinjstvo sam proveo u Čečavi, mom rodnom selu gdje
sam pohađao osnovnu školu i gdje će moja duša vječno biti. Završio sam srednju
Saobraćajnu i elektroškolu u Doboju 2003. godine i Saobraćajni fakultet smjer
Programiranje 2008. godine.
Čitavo školovanje sam ujedno proveo i u sportu. Mnoge
medalje sam osvajao, u taekwon-do-u, kickboxing-u i jiu jitsu, na republičkim i
državnim takmičenjima.
Učestvovao sam u jednom velikom projektu 2006. godine „Put
mira i duhovnosti Doboj-Jerusalem“ prešavši 10 000 km noseći časni krst Crkve u
Podnovlju na osvećenje u Svetu zemlju. Vrativši se kao Hadži-Slobodan, nastavio
sam sa svojim duhovnim radom; izradio i održavam nekoliko sajtova crkvi i
manastira, pomažem rad SPC Čečava i drugih pravoslavnih crkvenih zajednica.
Posebno se ponosim Informativnim portalom Čečave
(www.cecava.org), koji sam kreirao i održavam od 2006. godine, a koji je prema
istraživanjima medija prvi Portal sela u RS.
Od 2005. godine do 2008. godine radio sam u DOO
"Mako" Doboj, a 2009. godine dobijam posao u Poreskoj upravi RS u
Banjaluci gdje i danas radim.
Došavši u Banjaluku nastavio sam stare i započeo nove
aktivnosti. Svakako jedna od meni najdražih je priključenje MK "Maršal"
čije smo postojanje zakonski ozvaničili i u čijem sam Upravnom odboru, gdje na
sve načine pokušavamo promovisati sportski motociklizam.
U Banjaluci sam nastavio sa svojim stručnim usavršavanjem:
odslušao sam destak Microsoft certifikovanih kurseva, veliki broj raznih
kurseva iz drugih naučno-istraživačkih oblasti, prisustvovao na stručnim
konferencijama u zemlji i inostranstvu, član sam Microsoft UG BiH.
22. avgusta 2012. godine doživio sam tešku saobraćajnu nesreću
sa motociklom kod Prijedorske petlje u Banjaluci. Primljen sam u KC Banjaluka
gdje mi je ustanovljen izliv krvi u mozak, povreda 5, 6 i 7 vratnog pršljenja i
kičmene moždine, a doktori su bili uvjereni da neću preživjeti noć.
Nakon dva dana prebačen sam u Beograd na Institut za
ortopedsko-hirurške bolesti Banjica gdje sam operisan, a iz dana u dan moje
zdravstveno stanje je bivalo sve gore. Posle tri sedmice provedene na Banjici
sa teškom upalom pluća i visokom temperaturom vratili su me za Banjaluku. Pošto
mi u Banjaluci nisu pružili adekvatnu pomoć moja porodica me je privatnim
ambulantnim kolima odvezla za Italiju, gdje sam primljen u jednu bolnicu u
Modeni.
Tu sam proveo mjesec i po dana na odjeljenju Intenzivne
njege. Uz veliki trud doktora koji su 24h dnevno bili uz mene uspjeo sam izaći
iz životne opasnosti. Kada mi se stanje stabilizovalo prebačen sam na
odjeljenje za rehabilitaciju u istoj bolnici. Sada posle tri mjeseca na tom
odjeljenju dosta sam napredovao, ali dijagnoza je kvadriplegija.
Jedini dijelovi tijela koje trenutno pomjeram su vrat,
ramena u ograničenim pravcima, laktovi, obadva bicepsa, otvaranje lijevog
rista. Od 29. januara dobio sam šestomjesečni boravak u Rehabilitacionom
institutu Montecatone u Imoli… Ispred mene je naporan rad i velika očekivanja.
Lijek za moje stanje trenutno ne postoji, ali možda za
poboljšanje moga stanja mogu biti tretmani matičnim ćelijama koje se rade u
nekolicini zemalja svijeta. Prema mojim istraživanjima i uz pomoć doktora
stupio sam u kontakt sa EmCell klinikom u Kijevu. Oni su jedina klinika u
svijetu koja radi sa embrionim matičnim ćelijama. Njihov odgovor je bio da sam podoban za implementaciju a kada će doći do moga puta u
Kijev još ništa ne znam jer zavisi od mnogo faktora.
Što se tiče toškova moga liječenja, cifre su ogromne.
Nevjerovatno zvuči 1000 eura/dan ali život u svijetu može koštati mnogo više. U
prilogu kačam predračune do moga prelaska u rehabilitacioni centar, jer do ovog
trenutka ovdje još nisam dobio predračun. Ali ugrubo moji dosadašnji troškovi
liječenja su dosegli cifru od oko 100.000,00 eura, uključujući mita po BL i
Beogradu, operacije, transport i sve do sada. U Italiji moram ostati još
najmanje 6 mjeseci što će znatno uvećati moje troškove, takođe jedan tretman
matičnim ćelijama košta 7.500,00 eura, a rade se svaka tri mjeseca do njihovog
maksimalnog učinka (može ih biti preko 10).
Kako sve ovo isfinansirati – nemam pojma, ali ću pokušati
prikupiti što više sredstava jer od njih će zavisiti moj dalji oporavak. Do
sada su mi mnogo pomogli moji prijatelji i pojedini klubovi, kao i kolege iz
firme. U planu su mi razne aktivnosti, do tada svi nestrpljivi koji žele pomoći
mogu to uraditi na sledećem žiro računu… naravno oni koji misle da sam to
zaslužio i koji imaju vjeru u mene.
U dosadašnjim akcijama prikupljeno je oko 7.000 KM, računajući
akcije sportskih klubova, Crkve i pojedinačne uplate.
Uplate u BiH mogu se izvršiti na tekući račun broj: 4255
0310 0185 7050 i transakcijski broj računa: 1613000023207887 Raiffeisen BANK
Uplate u Italiji na ime Vesna Miletić, na račun broj: c/c br. 2213 CIN H ABI
06115 CAB 66890 Za sve ostale države broj računa je: IBAN IT53H06 11566890
00000000 2213 Miletic Vesna, CODICE SWIFT CRCEIT2C (Ako je potrebno, navesti:
Pomoć za Slobodana) Kontakt telefon u Italiji: +39 320 753 5708.
(Frontal)
