U početku sam najviše pratila RTRS, koji je imao program uživo i pratio sve. Zatim sam pratila i na društvenim mrežama. Prošle sedmice bila sam bolesna, pa sam tek u nedjelju imala snage da izađem iz kuće i pomognem nekome. Tada sam vidjela kako jedna mala složna grupa ljudi za jako malo vremena može da učini puno i to me ispunjava nadom i optimizmom.
Negativne strane su se takođe pokazale – RTRS je pomalo već otišao u jednom drugom pravcu; organizacija volontera nije na baš svim punktovima tako efikasna; postoji neka nesrazmjera između onoga što govore neki centri za prikupljanje pomoći i onoga što je potrebno ljudima (apel da se ne donosi odjeća s jedne strane, a pozivi putem društvenih mreža za doniranje odjeće pojedincima s druge); odbijanje onih koji žele da volontiraju, između ostaloga i ako su žene, kao da su žene nemoćne i nesposobne da pomognu (apsolutno je neprimjereno tako razmišljati i vršiti tu vrstu diskriminacije).
Najviše mi je žao što neki ljudi pokušavaju da se okoriste situacijom, ali tome su ravnoteža svi silni dobri ljudi.
Meni lično je trenutno teško sjediti u kancelariji, iako se raditi jednostavno mora, kad znam koliko treba da se radi na terenu, ali pokušavam to da nadoknadim nekim drugim putevima.
Između ostalog, skupljam knjige za poplavljene biblioteke. Ako imate koju knjigu ili stari računar da donirate, kontaktirajte me putem Fejsbuka (nik mi je Catrin Noise), a kada dođe vrijeme, prenosimo sve u Narodnu biblioteku, koja bi trebalo da raspoređuje dalje. Da još dodam, od danas knjige možete da odnesete i lično u biblioteku.
izvor: Frontal

