Razgovarao sam sa jednim mladim političarom iz Republike Srpske o tome kakvo je raspoloženje što se tiče rata među narodima u BiH. Rekao sam mu da sam, baveći se komedijom, proputovao čitavu BiH, nastupajući i u većim i u manjim gradovima.
U nekim od tih gradova Hrvati su većina, u nekim Bošnjaci, u nekima Srbi, a neki gradovi su i podijeljeni. I svi se isto smiju. I svi se istom smiju.
Poslije nastupa često sam pričao sa lokalnim stanovništvom. Uvijek bismo se dotakli politike i zaključio sam da i jedne i druge i treće iste brige more – kako zaraditi koji dinar i doći do posla. Primijetio sam da su naši politički stavovi često suprotstavljeni, ali nakon samo desetak ili dvadesetak minuta razgovora obavezno dolazimo do istog zaključka – sav gnijev koji opravdano njegujemo mora biti usmjeren prema našim političkim elitama, a ne prema sunarodnjacima i komšijama. U ovim razgovorima nikada nisam sreo nijednu osobu, druge etničke pripadnosti, kojoj smeta postojanje Republike Srpske.
Pričam ja to sve mladom političaru sa početka ove priče, a on mi reče kako je i on razgovarao sa nekim mladim ljudima iz Federacije BiH i kako ne dijelimo isto mišljenje. Kada sam ga pitao sa kojim je to ljudima razgovarao, on mi je rekao da je u pitanju podmladak SDA.
Sad se opet vraćamo na onaj dio priče da sav gnijev koji opravdano njegujemo mora biti usmjeren prema našim političkim elitama…
Neće biti rata!
Autor: Mirko Komljenović
