Među civilima koji su ubijeni u selima Gornji Vrhovci, Vučjak Čečavski i Šnjegavići /koja su odbila naredbu Kriznog štaba Slavonske Požege o evakuaciji/ bile su 33 žene i 42 lica starija od 60 godina.
"Za etničko čišćenje 26 sela Požeške kotline, od kojih su 23 potpuno uništena po pisanoj naredbi državnog organa, prvoj i jedinoj u Evropi poslije Drugog svjetskog rata, još niko nije procesuiran ni pred međunarodnim, ni pred domaćim sudovima", saopštava Informativno-dukumentacioni centar "Veritas".
U podne, 29. oktobra 1991. godine, pripadnici hrvatske civilne zaštite i policije počeli su da provode naredbu o "evakuaciji" 2.120 mještana iz 26 sela, sa isključivo ili pretežno srpskim stanovništvom, smještenih u Požeškoj kotlini, podno Papuka i Psunja, koju je donio Krizni štab opštine Slavonska Požega.
Prema naredbi, koju je potpisao Ante Bagarić u svojstvu predsjednika kriznog štaba, a koja je dan ranije izvješena na javnim mjestima, "evakuacija" je provođena, navodno, "u cilju zaštite njihovih života" i navodne zaštite od, kako su naveli, "četničkih terorističkih snaga i jedinica JNA".
Nakon što je većina stanovnika otišla, kreće organizovana pljačka, sistematsko paljenje i miniranje kuća, kako se Srbi više u njih nikada ne bi vratili, dok je dio starijih ljudi, koji nije htio ili mogao da napusti svoja sela, stradao prilikom sistematskog paljenja i miniranja.
Da bi se Hrvatskoj i međunarodnoj javnosti "objasnilo" zašto su opljačkana i zapaljena srpska sela, u javnost je puštena teza da su to "uradili sami Srbi prilikom povlačenja kako to selo ne bi palo u hrvatske ruke".
Dio Srba, strahujući za svoje živote, odlazi u Srbiju ili Istočnu Slavoniju, koja je tada bila pod srpskom kontrolom, a manji broj utočište nalazi u srpskim selima Gornji Vrhovci, Vučjak Čečavski i Šnjegavić, koja su odbila da se evakuišu.
U zoru 10. decembra 1991. godine, hrvatske jedinice 121. brigade iz Nove Gradiške i 123. brigade iz Slavonske Požege započinju napad na "nepokorna" sela, koja padaju bez otpora, a stanovništvo se povlači prema BiH.
Samo u jednom danu, 10. decembra 1991. godine, u Šnjegaviću i Vučjaku Čečavskom ubijeno je 36 lica, prosječne starosti oko 60 godina, među kojima i 20 žena.
Iz masovne grobnice, na rubu sela Šnjegavić, u decembru 2000. godine, ekshumirano je 13 posmrtnih ostataka, odakle su prebačeni na Zavod za sudsku medicinu u Zagrebu, od kojih je osam identifikovano u zadnje tri i po godine kao žitelji Šnjegavića i Vučijaka Čečavskog.
Rijetki povratnici u ova sela još uvijek po zgarištima i zaparloženim voćnjacima i njivama nailaze na razbacane ljudske ostatke, ali svoja otkrića, zbog straha i nebrige, više i ne prijavljuju nadležnim organima.
Hrvatsko pravosuđe je, još 2000. godine, otvorilo istragu o ubistvima civila u "nepokornim" selima protiv NN lica, koja sve ove godine tapka u mjestu.
"Veritas" je krajem 2008. godine svu prikupljenu dokumentaciju o zločinima u selima Požeške kotline dostavio Tužilaštvu za ratne zločine Srbije, koje je, nakon sprovedenog predkrivičnog postupka, prikupljene dokaze dostavilo hrvatskom nadležnom tužilaštvu, ali za te zločine još niko nije odgovarao.
