Meša Selimović je bio jedan od najvećih književnih stilista srpske i jugoslovenske književnosti.
Autor "Derviša i smrti", jednog od najvećih romana domaće i svjetske književnosti prošlog vijeka, rođen je u Tuzli, bio je partizan, a kasnije istaknuti pisac.
Dobitnik je brojnih nagrada, od kojih su najznačajnije: NIN-ova nagrada, "Goranova nagrada", "Njegoševa nagrada", Dvadesetsedmojulska nagrada SR BiH, te Nagrada AVNOJ-a.
NJegovo životno djelo je stilski besprijekoran roman "Derviš i smrt", u koji je utkao tragediju rođenog brata koji je stradao nakon rata zbog banalnog povoda, mada je bio prvoborac.
Tu su i poznata djela: "Tvrđava", "Krug", "Sjećanja", "Tuđa zemlja", kao i "Za i protiv Vuka".
Selimović se za života izjasnio kao srpski pisac i poznato je njegovo testamentarno pismo upućeno Srpskoj akademiji nauka i umetnosti iz 1976. godine, u kome se navodi:
"Potičem iz muslimanske porodice, po nacionalnosti sam Srbin. Pripadam srpskoj literaturi, dok književno stvaralaštvo u BiH, kome takođe pripadam, smatram samo zavičajnim književnim centrom, a ne posebnom književnošću srpskohrvatskog književnog jezika.
Jednako poštujem svoje porijeklo i svoje opredjeljenje, jer sam vezan za sve što je odredilo moju ličnost i moj rad. Svaki pokušaj da se to razdvaja, u bilo kakve svrhe, smatrao bih zloupotrebom svog osnovnog prava zagarantovanog Ustavom.
Pripadam, dakle, naciji i književnosti Vuka, Matavulja, Stevana Sremca, Borisava Stankovića, Petra Kočića, Ive Andrića, a svoje najdublje srodstvo sa njima nemam potrebu da dokazujem.
Znali su to, uostalom, i članovi uređivačkog odbora edicije `Srpska književnost u 100 knjiga`, koji su, takođe, članovi Srpske akademije nauka i umetnosti i sa mnom su zajedno u Odeljenju jezika i književnosti: Mladen Leskovac, Dušan Matić, Vojislav Đurić i Boško Petrović.
Nije zato slučajno što ovo pismo upućujem Srpskoj akademiji nauka i umetnosti sa izričitim zahtjevom da se ono smatra punovažnim biografskim podatkom".
Selimovićevi bliži preci su iz Bileće, a porijeklom su iz Vranjske na granici Hercegovine i Crne Gore, od drobnjačkog bratstva Vujovića.
Meša Selimović živio je u Beogradu od januara 1973. godine. Umro je 11. jula 1982. godine, a sahranjen je u Aleji zaslužnih građana.
Bio je redovni član Srpske akademije nauka i umetnosti.
Izvor: atvbl
