Priredila: Zora SAVIĆ
Naime, voda u Milanovom bunaru, na dubini od 14 metara od
prije desetak dana iz, za sada, nepoznatih razloga, zagrijava se, a temperatura
iz dana u dan raste.
Milanov bunar je na oko stotinu metara nadmorske visine od
rijeke Une a udaljen je oko osam kilometara vazdušnom linijom od Banje
LJešnjani gdje je izvor ljekovite vode. Za razliku od lješljanske, voda u
Milanovom bunaru je mnogo toplija i bez mirisa.
Milan kaže da je bunar izgrađen prije 42 godine i da se za
to vrijeme voda nikad nije ni zamutila. Da nešto nije kako treba, primjetio je
prije desetak dana kada su lovci, prolazeći pored njegove kuće, kao i obično,
zatražili vode da piju.
"Kada sam im dao vodu, svaki od njih popio je samo po
gutljaj, pogledali se i otišli… Ništa nisu rekli… Kada sam se vratio do
bunara da naspem još vode, pumpa nije radila.
Kada sam je pipnuo bila je vruća, a od temperature spalo je
crijevo. Ponovo sam stavio crijevo, popravio pumpu i kada sam je uključio iz
cijevi je potekla vruća voda", priča Galonja.
Sam ne može da objasni šta se dogodilo i kako je voda danima
topla, pa je pozvao nadležne u Institutu za vodu u Banjaluci da utvrde šta se
desilo. Dobio je obećanje da će doći ekipa i uzeti uzorak vode na analizu.
Čekajući analizu, Milan Galonja vodu ne koristi, jer za piće
nije, a kaže ni za neku drugu upotebu, jer ne zna šta voda sada sadrži.
Ni sebi ni komšijama, koje sve više interesuje ova čudna
pojava tople vode u bunaru, ne može objasniti kako je došlo do toga.
"Mnogi su do sada dolazili da odnesu vodu iz mog bunara
samo zato što je hladna… Da mi je neko rekao da će se ovo dogoditi ne bih
vjerovao", kaže Milan.
Iako je prošlo 42 godine od izgradnje bunara, Milan se sjeća
da su mu majstori koji su kopali bunar rekli da u izvoru koji dotiče u bunar
ima riba.
"Pošto nisam u to povjerovao, majstori su zagrabili
kantu vode i prosuli je po travi pored bunara. U vodi su bile male ribe i
školjke", prisjeća se Milan.
Ni on ni majstori tada nisu mogli objasniti odakle ribe.
Prisjetio se toga i majstor Vlado Umićević, koji se kopanjem bunara bavio više
od 20 godina.
"Iznenadili smo se kada smo vidjeli da u mlazu vode
koji dotiče u bunar ima ribica, a dolje, u zemlji osjećao se miris kao da ima
trule trave ili nečeg sličnog… Zemlja je bila šuplja kao saće", ispričao
je Umićević, napomenuvši da je to bio jedan od brojnih interesantnih slučajeva
u njegovom zanatu.
(Srna/Frontal)
