To je nešto što možemo nazvati "zasićenost medijskog prostora", odnosno mediji toliko puno puta ponavljaju jednu te istu verziju priče da zvuči pomalo suludo tvrditi da nije tako ili da bi eventualno nešto, možda, moglo biti malo drugačije.
Tzv. "mainstream" mediji, najveći i najuticajniji, nisu specifični samo po tome da dopiru do najšire publike već i po tome što imaju jedan određeni autoritet, odnosno njihova interpretacija situacije sada se "sliva" prema dolje i aktivno se prepričava od strane drugih, manjih, medija, ali i javnosti uopšte.
Dakako, tu postoje kategorije autoriteta – tako će npr. regionalni mediji poštovati autoritet globalnih. "Istinu" će objaviti, recimo, BBC ili CNN, da bi se ista kasnije "slivala" niz medije širom svijeta. Vodeći lokalni mediji će pak često svoju priču oblikovati u skladu sa interesima vanjskih autoriteta, a to oblikovanje može biti direktno ili indirektno.
Indirektno je ono gdje mediji zaista vjeruju u viši medijski autoritet i bez imalo pogovora višu tvrdnju prenose kao istinu i činjenicu.
Direktno je ono, nazovimo to "mračno", koje se svodi na sirovu razmjenu novac-za-propagandu, odnosno mediji dobijaju novac od stranih interesa da pišu, jasno, prema njihovim interesima. Nema tu previše teorija zavjera, stvari su – koliko god to one maštovitije često razočaralo – vrlo jednostavne. Interesi mogu biti kompleksni, krajnje kompleksni, ali poznavaocima geopolitike takvi detalji često ne promiču jer se može s relativnom sigurnošću reći koja država stoji iza kakvih ideologija, spoljnopolitičkih ambicija, pa na kraju i same konstrukcije propagandne retorike.
Nepoznavaocima geopolitike su sve te servirane informacije, nažalost, samo još jedna vijest koju će tokom dana primiti putem kanala kojima se informišu, odnosno kanala koji ih u isto vrijeme oblikuju.
Naravno, o svakakvim skandalima ćemo čitati – političkim, poslovnim…, ali ćemo rijetko, možda i nikada, čitati o novinarskim skandalima, odnosno pričama da mediji dobijaju novac na ovaj ili onaj način ("ispod stola" ili na jednostavniji način, putem zakupa oglasnog prostora) da pišu o određenim temama na određeni način. To je bar jasno, pa neće filmska industrija potkopavati filmsku industriju, niti će ribari ogovarati pred javnošću druge ribare, pa isto tako neće niti mass-mediji sami pisati o svojim prljavim rabotama.
No, problem je u tome što od malih filmaških, ribarskih i drugih zavjera nemamo neku preveliku štetu, dok od medijskih možemo nastradati kao cijela društva i narodi. Malo koji sukob ili rat u današnjem svijetu izbija sam po sebi bez značajnog medijskog angažmana i podsticanja. Mass-mediji postaju smrtonosno, pa čak i genocidno oružje, u trenutku kada određuju, odnosno zapovijedaju, koga treba voljeti, a koga mrziti.
Izvor: Advance
