Njena potreba je pažnja.
Zar majka nema dovoljno pažnje? Zar je potrebno da bude žrtva? Da, zbog svojih osobina. Kakva je to ona?
Majka-žrtva:
- je uvijek na usluzi. Na usluzi je cijeloj porodici često i kad to niko ne traži od nje. Nudi hranu, čisti, kuva, sprema, popravlja što visi, krpa što je poderano. Nakon godina pružanja ovakvih usluga, porodica počinje podrazumijevati da je većina posla odogovornost majke. (Napravi vam ručak kad to ne tražite i obično kad ste planirali ići vani jesti sa prijatlejima ili partnerom/kom.)
- ima poremećaj zauzetosti. Zbog prethodne stavke ovakvi tipovi majki jednostavno ne razgovaraju sa drugim članovima porodice, već uglavnom kukaju u prostoru između “neodloživih” obaveza (Prebrisavanje polica u špajzu i pranja odjeće iz prošle sezone. Mora sad ili nikad).
- smatra da je život patnja, nakon prethodne dvije stavke šta bi drugo mogao i biti?
- projektuje svoja uvjerenja na djecu govoreći svojim ženskim članovima porodice kako su žene na ovom svijetu da se pate i kako muškarci misle na sebe; (Ni sinovi nisu pošteđeni, oni su još lakši za manipulisanje.)
- često imaju neku hroničnu bolest bilo da je u pitanju neuhvatljivi pritisak, zglobovi, migrena itd. Često se bolest pojača ili eskalira u slučaju pokušaja otvorenog razgovora sa majkom. (Nemoj me sad i sa tim još gnjaviti, vidiš da mi je loše.)
- traže slušaoca/slušateljku kojem će moći jadikovati o svojim bolestima i teškom životu. Vrlo često su to njihova djeca (Bez kraja i konca.)
- iako same traže (emotivnu) pažnju, rijetko ili nikad je pružaju.
|
O autorici:
Dajana Šipraga Zlojutro je autorica popularnog bloga karadara.net. O ličnom životu ne voli mnogo da piše, pa do skora nije ni u odjeljku "O meni" bilo ništa više sem rečenice da voli da piše, a onaj ko voli nek čita.
Sada je ipak promijenila stvari pa čitaoci mogu znati da je završila Filozofski fakultet u Banjaluci, Odsijek za socijalni rad, a da joj je filozofija socijalnog rada životno opredjeljenje još od malih nogu.
Trenutno je četvrta godina edukacije iz sistemske porodične terapije kod Asocijacije sistemskih terapeuta. Kako navodi kroz tekstove na njenom blogu može se puno toga o njoj saznati.
|
Ovo su najbitnije karakteristike majke koja je odabrala da bude u ulozi žrtve. Može se objasniti patrijarhalnim poretkom našeg društva, osobinama ličnosti, čime god. Razlog za njen odabir nije bitan.
Ono što je bitno je da to prepoznate. Ako ste prepoznali, sasvim moguće i nimalo čudno, svoju majku ili baku, budite na oprezu jer se ova uloga vrlo lako prenosi sa koljena na koljeno. Kako? Zahvaljujući vrlo moćnom mehanizmu osjećaja krivice.
Čik odbijte uslugu koju vam je vaša umorna, nesretna i boležljiva majka dala (nema nuđenja!)!
Čik se nemojte složiti sa njenim uvjerenjima!
Migrena odmah ili nakon koji sat stupa na sceni donoseći vam krivicu na srebrnom pladnju. Pritisak vrlo lako skoči ako odbijete neku majčinu uslugu ili je ne dočekate na odgovarajući način, a zglobovi je i onako rasturaju danima a ipak vam je spremila kuću. Polako će vas ova osoba ( iako je često majka, ne mora biti) uplesti u vrzino kolo patnje i krivice dok i same ne postanete takve. Kad se uhvatite da radite cijeli dan ono što niko ne traži od vas a na veče ste nezadovoljne jer niste dobile zlatnu plaketu “naj mame”, na dobrom ste putu da sebi uništite život.
Otežavajuća okolnost je što je kult majke-žrtve vrlo poštovan u našoj kulturi i često mu se klanja pod imenima prava majka, dobra majka, divna žena (nikad ne misli na sebe, drži muža i dijete kako malo vode na dlanu) itd.
Dakle, drage moje, onaj srebrni pladanj lijepo vratite odakle je došao i ne dopustite da vas manipulisanje bilo koga, makar i rođenje majke, navede da radite iste greške koje su vam bile tako očigledne dok niste imale sopstvenu porodicu i za koje ste sebi obećale da nećete ponoviti. Nije lako, ali se isplati. Makar i po cijenu da budete nemajka.
