Beogradski "Nedeljnik", podsjeća da je upravo Đilas bio glavni partizanski delegat na tim
pregovorima, a da su se uz njega tamo nalazili Koča Popović i Vladimir Velebit.
Istoričar Kosta Nikolić pisao je da su Velebit i Đilas Nijemcima
poručili da "nemaju nikakvog razloga za ratovanje protiv njihove vojske,
niti za izazivanje štete njemačkim interesima u cijeloj državi, bilo da su
vojne ili ekonomske prirode".
"Za to ne zahtjevamo nikakvu protivuslugu. Treba samo da
nam omogućite priliku da se borimo protiv četnika i mi ćemo ih likvidirati".
Prema ovom autoru sastancima su prisustvovali i predstavnici
vlasti NDH. Međutim, Đilas i Velebit su to negirali u svojim memoarima.
Pregovori su se odvijali za vrijeme Bitke na Neretvi, a
partizani su željeli da dobiju vremena da pređu Neretvu i da se "posvete"
borbi sa četnicima.
Krajem osamdesetih godina (1989.), Milovan Đilas je u
intervjuu za zagrenački "Start" pojasnio ćutanje partizanske
istoriografije o ovom događaju.
"Da, to se skrivalo radi savršenije, ljepše slike, radi
naše totalne čistote, radi ratne nepomirljivosti, a posebno zbog idealizovane
slike o samom vođstvu. Razumije se, ako gledate sa jednog čisto pragmatskog
političkog gledišta, tu nema nikakvog grijeha. U ratu se svi tuku i svi
pregovaraju. Nama se takođe desilo da smo u jednoj teškoj situaciji pokušali da
nađemo nekakav privremeni izlaz. Danas, gledajući iz ovog ugla, smatram da su
pregovori o primirju bili greška. Ja sam i tada, u vezi s tim, osjećao nekakvu
nelagodu, nervozu, nesigurnost, ali ne mogu da kažem da sam bio protiv.
Uostalom, rekao sam vam da su to bila vremena u kojima su se potirale sve naše
sumnje, slabosti, strahovi i nevjerice. To je moguće doživjeti samo u
ratovima", rekao je Đilas.
Izvor: Nedeljnik
