O odlasku u inostranstvo najčešće maštaju iz roditeljskog doma jer se mnogi od njih ni u trećoj deceniji života još nisu osamostalili. A prevashodni razlog zbog kog bi željeli da odu jeste ekonomska nesigurnost, izražena u teškom nalaženju posla i visokoj stopi „prekarnog rada”, odnosno obavljanja nesigurnih, privremenih i povremenih poslova.
To su neki od rezultata velikog istraživanja sprovedenog širom jugoistočne Evrope.
U istraživanju „Youth Studies Southeast Europe 2018–2019”, koje je objavila Fondacija „Fridrih Ebart”, učestvovalo je više od 10.000 ispitanika uzrasta od 14 do 29 godina iz nekoliko država jugoistočne Evrope. Osim zemalja zapadnog Balkana, uključujući i Srbiju, obuhvaćene su i četiri članice EU (Bugarska, Hrvatska, Rumunija, Slovenija).
Govoreći o rezultatima, prof. dr Smiljka Tomanović s Odjeljenja za sociologiju Filozofskog fakulteta rekla je da se položaj mladih u Srbiji može opisati kao „navigacija u moru neizvesnosti”, zbog visoke nezaposlenosti i izražene želje za migracijom. Poredeći nalaze u državama obuhvaćenim istraživanjem, docent Dragan Stanojević s istog odjeljenja je naveo da na prekarni rad nisu imune ni članice EU, dodajući da je u Rumuniji, Hrvatskoj, Bugarskoj i Sloveniji trećina mladih u takvim nesigurnim radnim aranžmanima.
„Ali, dok je u ovim zemljama to posljedica ekonomske krize u Evropi, u našem regionu se isti procesi odigravaju mnogo brže”, naveo je Stanojević.
Ne čudi onda da, prema istraživanju, tri četvrtine mladih u Srbiji smatra da je stranačka pripadnost ili poznavanje nekog „na položaju” presudno za zaposlenje.
Štaviše, mnogi od njih se ponašaju u skladu s tim stavom, pa je tako 25 odsto ispitanika iz naše zemlje posao našlo preko veze svojih roditelja. I to je razlog zbog kojeg se ekonomski faktori navode kao glavni razlog kod onih koji žele da emigriraju iz rodne zemlje.
„Mladi sa zapadnog Balkana generalno imaju visoku tendenciju da napuste svoju zemlju, pa tako u Srbiji oko 30 odsto njih kaže da bi bilo spremno da to učini na duže od šest mjeseci. Nešto viši procenat je u Sjevernoj Makedoniji, dok je najveći u Albaniji i iznosi 43 odsto. S druge strane, u zemljama EU obuhvaćenim istraživanjem, stepen tendencija odlaska na duže od pola godine je niži”, ističe Stanojević.
Nasuprot tome, u Srbiji je od svih ispitivanih država najmanje mladih (22 odsto) koji izrazito nemaju nameru da emigriraju. Ono što se uglavnom podudara u svim zemljama jugoistočne Evrope jeste izbor Njemačke kao najpoželjnije države u koju bi se ispitanici iselili. Za nju su se kao prvi izbor većinski opredijelili mladi iz Srbije, Sjeverne Makedonije, Albanije i BiH, ali i iz pojedinih država EU, poput Slovenije, Hrvatske i Rumunije. Mladi Bugari podjednako uz Njemačku preferiraju i Veliku Britaniju, dok bi se njihovi vršnjaci iz Crne Gore najradije iselili u SAD.
Kad je riječ o Srbiji, najveći broj mladih planira da emigrira u narednih pet godina (31 procenat) ili dvije godine (27 odsto), što samo povećava opasnost pogoršavanja demografske slike Srbije. To je utoliko alarmantnije jer, prema riječima Dragana Stanojevića, položaj mladih danas određuje kako će izgledati čitavo društvo za 15 ili 20 godina.
„Više nije posredi samo odliv mozgova, već i ljudi koji negdje drugdje odnose svoje vještine, radnu snagu i mogućnost da zasnuju brak i porodicu. Zato je važno da znamo kakve su šanse mladih da žive život kakav žele, jer od toga zavise mnoga društvena pitanja. Ako, na primjer, nemaju svi mladi podjednake životne šanse, onda ćemo živjeti u društvu izrazitih nejednakosti. Ili, ukoliko veliki broj mladih hoće da ode iz zemlje, kako ćemo izdržavati socijalni i penzioni sistem”, zaključio je Stanojević.
Izvor: politika.rs
