Na odjeljenju za intenzivnu njegu banjalučkog porodilišta od 22.
maja do 19. juna 1992. godine umrlo je 12-oro novorođenčadi zbog
nedostatka kiseonika koji nije mogao da bude dopremljen iz Beograda jer
je Savjet bezbjednosti UN zabranio let nad teritorijom BiH. Sedam dana
nakon smrti posljednje bebe, Vojska Republike Srpske uspostavila je
koridor sa Srbijom.
U Republičkoj organizaciji porodica zarobljenih, poginulih boraca i
nestalih civila potvrđeno je Srni da će vijenci i ruže na
spomen-obilježje, podignuto kao znak sjećanja na ovaj neviđeni zločin,
biti položeni u 11.00 časova.
U banjalučkom Kliničkom centru tada je rođeno 14 beba kojima je bio
neophodan kiseonik, ali im, nažalost, nije mogao biti dopremljen.
Kiseonik za djecu nije dostavljen uprkos brojnim apelima javnosti i
činjenici da su svi zvaničnici Unicefa i međunarodnih humanitarnih
organizacija bili upoznati o teškoj situaciji u kojoj se nalazila
banjalučka Klinika za dječije bolesti.
Nehumanost svjetskih moćnika uzrokovala je tada gašenje jednog po
jednog života. Umrlo je 12 nevinih stvorenja koja su samo željela
priliku da žive i odrastaju kao sva druga djeca.
Trinaesta beba je preživjela, ali je bitku za život izgubila nakon
13 godina, a četrnaesta beba ima posljedice koje će nositi cijelog
života.
Skulptura "Život" izgrađena je u centru Banjaluke kao znak sjećanja
na 12 beba, ali i kao podsjetnik i pomen svoj djeci koja su stradala u
proteklom ratu.
Skulptura je svojevrsni zapis o ovom tragičnom događaju, koji nikada
ne smije izblijediti iz pamćenja, kao ni žrtve koje su podnijele majke
tek rođenih beba Dušanka Đukić, Živka Knežević, Fatima Dedić, Željka
Tubić, Zilha Murica-Delić, Safeta Medić, Nađa Puška, Dragoslava Marić,
Milena Sandić, Dragica Komljenović, Maida Đuran i Grozda Rauš.
"Sačuvajmo uspomenu na ovu djecu, jer je to najmanje što možemo
učiniti i ne zaboravimo ovaj strašni zločin, te spriječimo svaki
budući", poručili su iz Republičke organizacije porodica zarobljenih,
poginulih boraca i nestalih civila.
(Srna/Frontal)
