Neformalna grupa mirovnih aktivista, već dvije godine
ukazuje na važnost primjerenog obilježavanja svih mjesta stradanja, patnje i
straha ljudi, bez obzira na vjeru i naciju.
Danas su to hoteli, škole, fabrike, kulturni domovi, koji su
nakon ratnih razaranja uglavnom obnovljeni i vraćeni svojoj namjeni. No, tokom
rata od 1992. do 1995. mnogi od ovih objekata bili su mjesta zatočenja i
stradanja, a nakon rata izostalo je njihovo obilježavanje kao mjesta stradanja.
Iako postoje primjeri gdje nisu obilježena ni mjesta
stradanja naroda koji je danas većinski na nekim područjima, u kontekstu
lokalnih zajednica u većini slučajeva radi se o stradanju "drugih",
onih koji u ustaljenim narativima imaju ulogu "iskonskih
neprijatelja", pri čemu je memorijalizacija žrtava ekskluzivno pravo
"pobjednika" i onih koji drže poluge moći u tim zajednicama.
"Vjerujući da sve žrtve zaslužuju naše sjećanje, grupa
neformalnih aktivistica i aktivistkinja u posljednje dvije godine obišla je
više od 40 lokacija nastojeći obilježiti mjesta stradanja. Livno, Bijeljina,
Rogatica, Čapljina, Velika Kladuša, Bugojno, Zvornik, Prijedor, Drvar, Novi
Grad, Zenica, Višegrad, su samo neke od lokacija koje se doživljavaju kao
hipoteka kolektivne krivice", navodi se u saopštenju neformalne grupe
aktivista, koje prenosi Klix.
Krajem maja 2017. godine, u petoj po redu akciji
obilježavanja neobilježenih mjesta strdanja, aktivisti i aktivistice su
obilježili mjesta stradanja u Brodu, Derventi, Zavidovićima, Bratuncu
i Palama.
Ovom prilikom obilježeno je neobilježeno mjesto stradanja
Kajak klub u Brodu koji je služio za zatvaranje lica srpske
nacionalnosti u periodu od juna do oktobra 1992. godine. U Derventi je
obilježena nekadašnja Osnovnu školu Poljari koja je tokom 1992. godine
korištena kao mjesto zatočenja Srba sa područja opštine Derventa, dok je u
Zavidovićima obilježena lokaciju "13. Kilometar" koja se nalazi uz
rijeku Gostović gdje je tokom 1995. uspostavljen zatvorski objekt za civile i
vojnike srpske nacionalnosti.
U Bratuncu je obilježen objekt gradskog stadiona koji je
tokom proljeća 1992. godine služio kao mjesto zatočenja lica bošnjačke
nacionalnosti sa područja opštine Bratunac. Ove lokacije, kao i mnoge druge
koje još uvijek nisu obilježene, bile su ne samo mjesta zatočenja nego i mjesta
stradanja. Uslovi su bili nehmani uz svakodnevno premlaćivanje, zlostavljanje,
prinudni rad…
"Ovom aktivnošću želimo da detabuiziramo ta mjesta i
podstaknemo ljude iz lokalnih zajednica da ih obilježe na primjeren način i
time odaju počast žrtvama i izraze žal nad izgubljenim životima i ljudskom
patnjom, što bi bio iskorak ka poštenom odnosu prema prošlosti. Legitimitet za
sprovođenje ove aktivnosti imamo kao građani društva u kojem želimo svjetliju
budućnost, bez straha i nepravde", zaključuje se u saopštenju.
Izvor: Klix
