Legendarni glumac je u decembru prošle godine imao tešku operaciju
mozga, a njegovo zdravstveneo stanje posljednjih nekoliko dana je bilo izuzetno
loše.
U decembru kada je Ljubiša bio na operaciji, ljekari su
imali optimistične prognoze, međutim njegovo stanje se pogoršalo zbog hronične
leukemije od koje je bolovao duže vrijeme.
Jedini glumac sa ovog prostora koji je osvojio Zlatnog lava
u Veneciji poklonio se publici 30. marta u Domu omladine, na otvaranju
Beogradskog festivala dokumentarnog i kratkometražnog filma. Tada je premijerno
prikazan njegov dokumentarac "Panta rei", u kojem Ljubiša daje
intimno, iskreno i dirljivo svjedočanstvo o svom djetinjstvu, porodici rudara
iz koje je potekao, dolasku u Beograd na studije, razlozima zbog kojih je
izabrao glumačku profesiju, svojoj supruzi, sinu koji je preminuo, kćerki,
unucima, ali i o vremenu u kojem je živio.
Mnogobrojna publika širom nekadašnje Jugoslavije, koja ga i
danas voli, i koju je svojim sjajnim glumačkim kreacijama oduševljavao u više
od sto pedeset filmova i kultnih TV serijala, za Smokija sada navija da bude
pobjednik i u svojoj borbi za život.
Samardžić je rođen u Skoplju, 19. novembar 1936. u porodici
rudara koji su radili u rudniku uglja Jelašnica kod Niške Banje. Još u
gimnaziji povremeno je radio da bi izdržavao porodicu. Studirao je pravo, a
potom je prešao na Akademiju za pozorište, film, radio i televiziju u Beogradu.
Njegov talenat je otkriven veoma rano i dobio je stipendiju za studije kod
režisera Bojana Stupice. Bojan Stupica mu je pribavio stipendiju Ateljea 212,
ali je – privučen filmom (debi u Igrama na skelama, 1961, S. Veiganda) – na
sceni je igrao tek na samom početku karijere. Pažnju kritike privlači već
sljedećom ulogom šarmantnog nespretnjakovića u "Prekobrojnoj" (1962)
B. Bauera, a ugled učvršćuje 1963. filmovima "Peščani zamak" B.
Hladnik, "Dani" Aleksandra Petrovića i "Desant na Drvar" F.
Hadžića. Za film "Jutro", gdje tumači lik mladog partizana suočenog s
tragedijama rata, nagrađen je na festivalu u Veneciji. Nagradu Gran pri u Nišu
dobio je za ulogu u filmu Veljka Bulajića "Bitka na Neretvi" 1969.
godine.
Kroz gotovo pedeset godina glumio je glavne i veće sporedne
uloge u više od sedamdeset filmova različitih žanrova, najčešće u ratnim i
komedijama, ali, u novije vrijeme i u djelima društvene problematike:
"Ljubavni život Budimira Trajkovića", "Smrt gospodina Goluže",
"Život je lep", "Kuća pored pruge" i mnogi drugi. Naklonost
publike stekao je gotovo isključivo na filmu, kako sam kaže, igrao je kod skoro
svih jugoslovenskih reditelja. Dobitnik je i Sedmojulske nagrade SR Srbije
1984. godine za glumačko ostvarenje u proteklih dvadesetpet godina, te,
tadašnjeg najvišeg priznanja Nagrade AVNOJ-a 1988. godine, inače ova nagrada je
prvi put dodjeljena jednom filmskom glumcu. Od svih jugoslovenskih glumaca
najčešće je nagrađivan na pulskom festivalu.
Ljubišu Samardžića godinama je pratio nadimak Smoki, a
glumac ga je dobio zbog uloge mladića Smokija u filmu "Peščani grad"
1962. godine. Pet godina kasnije ponovo je na filmskom platnu bio Smoki u
istoimenom filmu. Nespretan u zavođenju (samo na pogled), virtuozan u glumi i
beskrajno šarmantan, Ljubiša je jednostavno Ljubiša. Kako drugačije objasniti
sve one njegove zavodničke avanture, žene koje su ga sikirale, ostavljale, ali
i ludo volejle? Sjetite se "Policajca sa Petlovog brda" u kojem je
bio oženjen Svjetlanom Bojković, Nedom Arnerić, Milenom Dravić, Majom Sabljić,
i zamalo i Ivanom Žigon. Ako je neko mogao da se izbori sa ovoliko žena na
jednom mjestu, mogao je to Boško. Njegovo zbunjeno lice, u borbi stidljivosti i
strasti, postalo je gotovo antologijsko. Skroman Ljubiša bio je i omiljeni otac
svojoj televizijskog djeci, a tajnu njegovog šarma najbolje je opisala njegova
suruga Mirjana Samardžić koja je 1970. u intervjuu za "Start" za svog
supruga rekla da je dobar, spreman da pomogne svakome, požrtvovan, nježan i
pažljiv, ali i veoma naivan i da previše vjeruje ljudima.
Ljubavna priča Mirjane i Ljubiše Samardžića počela je sasvim
slučajno. Glumčeva supruga je prije nekoliko decenija u intervjuu za
"Start" (koji je prenio "Yugo papir") ispričala da je Ljubiša veoma brižan otac, a da bi čovjek bio
takav, on se sa tim mora roditi. Istakla je da je njenog muža djetinjstvo
odredilo i da je iz svog doma sve dobro ponio. – On nije boem, ne voli kafane
već kuću i domaće ognjište – poručila je Mirjana kojoj nije bilo teško da bude
supruga poznatog glumca jer Samardžić nije dozvoljavao da posao utiče na
porodicu. – Letovala sam na Bledu. On je bio na nekakvom odmoru i šetao. Moja
sestra je rekla: "Pazi, Ljubiša Samardžić!", ja sam odgovorila: "Baš
me briga". Njemu je navodno zapao za oko moj tranzistor, a tek onda ja.
Posle je rekao da lošiji tranzistor nije video u životu, a ja se nadam ni bolju
ženu – ispričala je Mirjana Samardžić kako je upoznala Ljubišu za
"Start" 1970. godine. Susret se pretvorio u brak dug pet decenija, a
glumac je jednom prilikom otkrio zbog čega se oženio Mirom. – Kao što je ljubav
presudna u životu junaka svih mojih filmova i serija, tako je i za mene bila
presudna ljubav u izboru životnog saputnika. Zavoleo sam prelepu, šarmantnu,
pametnu i premladu Miru iz čestite građanske porodice – rekao je glumac 2013. za "Press" i
dodao da je ona unjela mir u njegov život. Osetio je da je Mirjana prava žena za njega i nije se prevario. U
braku su dobili sina Dragana i kćerku Jovanu. Imaju četvoro unučadi: Saru,
Stefana, Ines i Martu, koja je u filmovima "Konji vrani" i
"Jesen stiže, Dunjo moja" glumila uz djeda.
Život Ljubiše Samardžića obilježio je i gubitak sina Dragana
Samardžića koji je u 34. godini preminuo od leukemije.
– Kada je Gaga odlazio,
mislio sam da neću moci da izdržim i da će mi uskoro doći kraj, ali me je Mira
trgnula i natjerala da radim jer ću u tome, kako je rekla, naći smisao opstanka
– ispričao je Ljubiša 2013. godine.
Izvor: Nezavisne
