30.
januara 2016. godine, u Crkvini kod Šamca, otvorena je druga osnovna škola pod
nazivom „Srbija“ u Republici Srpskoj. Otvorili su je premijer Republike Srbije
Aleksandar Vučić i predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik. Predsjednika
Republike Srbije Tomislava Nikolića nije bilo ni u romingu, a prisustvo
premijerke Republike Srpske Željke Cvijanović, faktički, nije bilo neophodno.
Bitni su voždovi Vučić i Dodik kako bi ojačali neraskidivu vezu Republike
Srpske i Srbije, govoreći o dobrim odnosima dvije bratske države, zanemarujući
činjenicu da se Republika Srpska nalazi u, mrskoj im, Bosni i Hercegovini. To
znači da je 30. januara 2016. godine otvorena druga osnovna škola pod nazivom
„Srbija“ u Bosni i Hercegovini. Da , u Bosni i Hercegovini, htjeli ili ne htjeli
da to prihvate Dodik, Vučić i ostali „veliki“ Srbi. Mada su svi oni više „veliki“
(u fizičkom smislu), a manje Srbi.
Zbog
čega Vučić toliko forsira sebe pa ni otvaranje jedne seoske škole nije
prepustio predsjedniku Srbije Tomislavu Nikoliću? Ipak je ono samo
ceremonijalnog karaktera. Ali, idu izbori i on sebe mora prikazati kao
dobrotvora, mada je škola izgrađena novcem građana Srbije i donacijom iz
Programa na razvoj UNDP.
Zbog
čega Dodik još jednu školu u Republici Srpskoj naziva „Srbija“? Kome prkosi,
znajući da je Republika Srpska u Bosni i Hercegovini? Da li je njegovo
prijateljstvo sa Aleksandrom Vučićem toliko jako kao nekadašnje prijateljstvo
sa Borisom Tadićem? Da li će OŠ „Srbija“ u Crkvini kod Šamca jednog dana
promijeniti ime u OŠ „Aleksandar Vučić“, a OŠ“Srbija“ na Palama u OŠ“Boris
Tadić? Najvjerovatnije neće. Borisa Tadića je već pregazilo vrijeme, a ni
Vučićeva era neće još dugo trajati. Pitanje je samo koliko će opstati „dvije
Srbije u Bosni i Hercegovini“ i kad će navedene osnovne škole promijeniti
nazive. Dok se to ne desi predlažem premijeru Vučiću da u Bugojnu, gradu svojih
predaka, sagradi još jednu školu i nazove je „Srbija“. Ako mu to pođe za rukom,
onda je stvarno svemoguć, kako se predstavlja.
Autor:
Mirjana Šmitran
