Ne mogu da gledam korumpirane ljude koji se bore samo za svoj lični interes a naroda se sjete samo pred izbore da ih malo počaste i opet istim šupljim pričama prevare. Živimo u bolesnom društvu u kome je značajnije šta je uradio Zmaj od Šipova nego ponos i dika naše republike Tijana Babić gimnazijalka koja je osvojila prvo mjesto na evropskom prvenstvu iz matematike. Živimo u lažima i slušamo već 20 i kusur godina izlizane i polupismene političare kako se žustro bore za našu budućnost, a mi šutimo i okrećemo glavu.
U stvari većina nas i ne izlazi na izbore, jer nemamo kome dati glas neshvatajući da smo i sami saučesnici tih prevaranata. Mi zapravo živimo rijaliti. Nema potrebe da ga snimaju, on nam se svaki dan događa na radnom mjestu (srećnicima koji ga imaju), u školi, bolnici, ulici,… Šutimo i dalje čekajući da se pojavi neki novi diktator koji će sve da promjeni. A mi samo tražimo dvije stvari: pravdu i posao. Zar je to nedostižno?
Juče mi kolega saopštava da više ne može izdržati i da hoće ide u Australiju. Znam da mu je teško, a i meni jer je dobar čovjek, patriota, obrazovan, a ovo ga društvo odbacuje. Izgleda da se ne uklapa u profil koji oni proizvode. Duša me boli jer nemam više argumenata da ga ohrabrim da se predomisli. Opet šutimo, jer je to postalo sasvim normalno.
Politika nam se svela na galamu i primitivizam gdje je pobjednik onaj koji izgovori više prostih riječi ili je grlatiji. Ekonomisti pričaju o sportu u skupštini, doktori o poljoprivredi, difovci o ekonomiji, oni koji su završili strane jezike o međunarodnoj politici, građevinari o policiji itd. Mi i dalje šutimo i prepuštamo da
takvi odlučuju o našoj sudbini. Ja neću i moji odvažni i hrabri prijatelji. Nema nas puno, ali biće jer mnogi prepoznaju da smo u ovu priču ušli srcem. Hoćemo da živimo ovdje sa svojom djecom i da sami gradimo bolju budućnost za sve nas bez obzira na ime i prezime.
Mnogi naši prijatelji i dalje šute izmišljajući izgovore što neće sa nama…. Nadam se da će se predomisliti i biti pravi iskreni prijatelji i u dobru i u zlu.
Najmanje je važno kako se zovemo važni su ljudi koji su tamo.
Ipak vratimo se onim rijetkim, ali stvarnim, lijepim stvarima i događajima kojih ima ali ih mnogi ne prepoznaju.Bravo Tijana. Uljepšala si nam svima ovaj petak i dala nadu da ćemo i mi krenuti u naše pobjede veoma brzo.
Piše: Nebojša Macanović
